Na samom kraju svog mandata 2015. godine tadašnji premijer Zoran Milanović zvao je Tomislava Karamarka na predizborno sučeljavanje.
POGLEDAJTE VIDEO: Plenković izaziva, a Bernardić samo šuti
Ovaj je to izbjegavao, što je Milanović uz pomoć svojih ministara koristio kako bi šefa HDZ-a optužio za "kukavičluk". "Mislim da je vrijeme da čovjek koji bi htio biti premijer izađe iz mišje rupe u koju se sakrio", govorio je Milanović i pritom plasirao onu famoznu parolu "Izađi i bori se".
I premda je izgledalo nakaradno da vladajući zove izazivača na sučeljavanje, bilo je to sasvim logično: Karamarko se smatrao najslabijom karikom stranke u pohodu na vlast, a Milanović je kotirao kao suvereni lider vladajuće opcije na odlasku.
Sučeljavanje bi bilo Karamarkovo samoubojstvo i toga su bili svjesni svi, od Milanovića do HDZ-a. Za Karamarka šutnja je bila zlato. Za sve drugo imao je predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović koja je javno vodila kampanju rušenja premijera.
Danas je situacija ista, iako su se akteri promijenili.
"Dođi i sučeli se"
Premijer Andrej Plenković pozvao je šefa SDP-a i vođu Restart koalicije Davora Bernardića na sučeljavanje na HRT-u, a kad se Bernardić opravdavao da nije dobio poziv, Oleg Butković optužio ga je da bježi od sučeljavanja. "Lako je biti sam na presici i čitati što vam napišu", reče ministar prometa, "dođi u studio, sučeli se s onim tko te izaziva".
Iako bi izazivač trebao zapravo biti onaj tko planira osvajanje vlasti, u ovom slučaju izazivač je onaj tko se osjeća snažnijim u direktnom obračunu.
Plenković kotira kao najsnažnija karika stranke kojoj se postojano topi rejting, koja se davi u aferama i posljedicama svog mandata, dok se Bernardića smatra najslabijom karikom stranke koja je u uzletu i koja je iz zadnja dva izborna procesa - europskih i predsjedničkih izbora - izašla kao pobjednik.
Šutnja je zlato
Za Bernardića je danas šutnja zlato. Za sve drugo ima predsjednika Zorana Milanovića koji je možda najavio da neće glasati na izborima kako ne bi ispao pristran, ali zato posljednjih tjedana postojano, pa i prekomjerno granatira redove HDZ-a.
Naravno, u izbornim kampanjama svatko bira taktiku i promovira aktere koji mu donose najviše bodova. U ovoj kampanji Plenković se namjerio na Bernardića, kao slabijeg suparnika. Baš kao što se Milanović svojedobno namjerio na Karamarka.
Obojica oporbenjaka dijelila su mnoge sličnosti. Smatralo ih se najslabijim karikama svojih stranaka, retorički su bili potkapacitirani, lišeni političke karizme i vjerodostojnosti, dozlaboga sterilni ili pak konstantno na rubu verbalnog incidenta, izloženi podsmjesima i ruganju iz tuđih, ali i svojih redova.
Karamarku su se rugali zbog "digitalizacije", Bernardiću se rugaju zbog "kiselog zelja".
Pikira na Beru
Karamarko je godinama u anketama čamio među najomraženijim političarima, Bernardić je godinama praktički nevidljiv na popisima najpopularnijih političara. Oni su htjeli ili planiraju biti premijeri. I nimalo im ne odgovara debatirati s aktualnim premijerima.
No, kao što se Milanović namjerio na Karamarka kako bi kompenzirao neminovni pad svoje Vlade, tako i Plenković pikira na Bernardića kako bi demonstrirao vlastitu superiornost. Ako već ne može demonstrirati i superiornost HDZ-a.
Guranje u desno
To je i pomalo paradoksalno: Plenković jasno pokazuje da mu je Miroslav Škoro najveći suparnik na izbora, ali zove na sučeljavanje lidera ljevice na kojem onda može brusiti retoriku za stranačku desnicu. Škoro bi ga izgurao previše ulijevo.
U kampanji 2016. godine Milanović i Plenković susreli su se u predizbornom sučeljavanju kao bivši i budući premijer. Nakon toga HDZ je uvjerljivo pobijedio i drugi puta formirao vlast s Mostom, a kasnije i s Milanovićevim koalicijskim partnerima i bivšim uzdanicama.
Sada je došao red na Davora Bernardića. Na najveći i možda posljednji Plenkovićev adut u pokušaju ostanka na vlasti.