Ako misliš da si u životu potpuno siguran od loših stvari, odluka, trenutaka i da nećeš imati loših trenutaka, odluka i tako dalje, onda se jako varaš. Jedino ako imaš neku tajnu formulu koja te štiti od svega toga, pa zaista nisi nikad npr. donio lošu odluku ili imao loš trenutak.

Vjerujem da i sad misliš kako ti je dobro, što je možda istina. Ideš na posao, ponekad s prijateljima na piće, svaki dan činiš iste stvari, tvoje „sigurne“ rituale, uglavnom tvoj dan izgleda tako da si na poslu, dođeš kući i ne činiš ništa što inače ne činiš. To je tvoja svakodnevica. Zapravo, živiš u svojoj komfor zoni. Misliš da si potpuno siguran od straha, neuspjeha i svega, što bi ti izazvalo nekakav nelagodan osjećaj u životu.

No, znaš li što mislim? U toj komfor zoni, u kojoj se osjećaš sigurno, nakon nekog vremena mislim da ćeš osjetiti kako tvoj život ne napreduje previše. Stagnira. Onda ćeš početi osjećati nezadovoljavajući osjećaj. Nećeš biti zadovoljan životom koji vodiš. Na kraju ćeš možda postati nesretan jer ćeš željeti nešto postići, a bojat ćeš se nešto promijeniti. Bit ćeš bezvoljan. Nezainteresiran. Negativan. Sve ono za što si mislio da ti se ne može dogoditi dok si u svojoj komfor zoni, odnosno u sigurnoj zoni.

Ono što uvijek volim naglašavati i ponavljati ljudima, ali i sebi, život je jedan. Ne samo to, nego vrijeme života se nezamislivo troši, pa vrijeme koje imaš, bilo bi tužno provesti nesretno. Zar ne? Još nešto, u životu ništa nije sigurno. Osim da ne možeš vratiti propušteno vrijeme, ne znaš što ti donosi sutra i jednog dana ćeš umrijeti. Na tebi je hoćeš li se zakopati u toj svojoj, pa rekao bih sigurnoj rutini ili ćeš ipak riskirati i prodisati punim plućima. Ako izađeš iz tih svojih granica i kreneš za nekim novim izazovima, trenutcima, iskustvima koje možda do sada nisi doživio, vjerojatno će ti se život promijeniti. Na bolje. Ne možeš biti potpuno siguran, ali što sam ono prije napisao. One tri stvari smatram da su ipak sigurne u životu.

No, ako nikad ne izađeš iz svojih granica i svoje komfor zone, nikad nećeš saznati koliko je život drukčiji izvan tih granica. Pa čak kada izađeš i izvan državnih granica upoznaješ neki novi svijet, narod, običaje koji te obogaćuju.

Kad izađeš iz svojih granica napraviti nešto što nikad nisi, a želio si to cijeli svoj život, postat ćeš sretniji i ispunjeniji. Možda ćeš u početku imati strah, ali s vremenom ćeš primijetiti kako je zaista bolje proviriti izvan svojih granica.

Čini stvari koje do sada nikad nisi učinio. Svakog novog dana napravi jednu stvar koju do sada nisi u životu napravio. Možeš li? Ne, još bolje pitanje, usudiš li se? Ne moraš odmah raditi velike promijene, kreni od malih.

Posjeti mjesto koje nisi nikad posjetio, a želio si. Nemoj čekati, jer vrijeme života odbrojava svoje sekunde. Ako nisi nikad pomogao nekome, npr. susjedi koja je već u godinama, pomogni joj, pitaj je trebali joj što. Bit ćeš ispunjeniji, učinit ćeš nešto što nikad nisi i susjedi će biti lakše. Možeš i u svakodnevnoj jurnjavi odvojiti više vremena za sebe. Posveti se sebi. Ako osjećaš da si opterećen poslom, možda je vrijeme da napraviš promjenu. Radi nešto što će te usrećiti i istinski ispuniti. Nemoj čekati da te draga osoba pozove na piće. Pozovi je ti, nemoj uvijek biti neaktivan i bezvoljan za druženje. Možeš si i kupiti nešto što nikad nisi do sada. Neku cool stvar koju se sramiš kupiti, a volio bi je imati. Oslobodi se predrasuda koje ti je netko možda nametnuo i učini ono što ti, ali samo ti zaista želiš.

Život će ti se promijeniti, vjerojatno na bolje, ne mogu potpuno tvrditi jer u životu su samo tri stvari sigurne. Da sam ostao u svojoj sigurnoj zoni, nikad ne bih upoznao toliko divnih ljudi koji su moj život ispunili i oplemenili. Nikad ne bih proživio trenutke koje ću zauvijek pamtiti i imati u srcu. Nikad ne bih znao koliko je moj život velik i lijep. Ne bih znao niti koliko moram biti zahvalan na svemu što imam u životu.

Vjerujem da ćeš pokušati izaći iz svojih granica i uhvatiti sve ono što do sada nisi, a želiš!

O autoru:

Moje ime je Jan Bolić i pisac sam. Pišem knjige, prozu, romane, kolumne i povremeno poeziju. Volim pisati, ne bih mogao zamisliti svoj život, a da nešto ne zapišem. Inače bolujem od bolesti Spinalne mišićne atrofije tip 2, zbog koje gotovo ništa sam ne mogu pomaknuti, ali bez obzira na progresiju bolesti danas romane pišem i tipkam jednim prstom kojeg još uvijek mogu pomaknuti. Posvetio sam se pisanju i moj san je uveseljavati, zabavljati, potaknuti na razmišljanje i odmarati čitatelje od svakodnevice kroz knjige, i tekstove koje pišem. Uz pisanje, volim čitati, družiti se s prijateljima, šetati, promatrati, razmišljati, piti kavu i colu. Nadam se da će vas moji tekstovi barem potaknuti na razmišljanje. Uvijek pišem iskreno i strastveno. Aktivan sam na društvenim mrežama gdje se redovito družim sa svojim pratiteljima. Možete me pratiti na Facebooku i Instagramu. Hvala vam!