Lovro Kuščević, politički tajnik HDZ-a, kaže da "nitko nema pravo prozivati Darija Kordića" nakon odslužene zatvorske kazne.
Iako Kordić još nije odslužio kompletnu kaznu i premda period rehabilitacije traje dvadesetak godina.
Oleg Butković, ministar prometa i jedan od rijetkih HDZ-ovaca koji su stali pred novinare, kaže da "presuda Ivi Sanaderu nije presuda HDZ-u".
Premda se radi o bivšem predsjedniku, premijeru i počasnom predsjedniku HDZ-a, kao i o slučaju u kojem je HDZ-ova vlada potpisala prodaju zgrade zbog koje je Sanaderu pravomoćno dosuđeno šest godina zatvora.
Kakve to poruke šalje ovaj novi Plenkovićev HDZ?
Žaljenje i isprika
Umjesto da se distancira od osuđenog ratnog zločinca, on ga javno amnestira. Umjesto da prihvati sudsku presudu svom premijeru uz ispriku i žaljenje, on se od presude distancira. Kao da ga se ona uopće ne tiče.
Prije nekoliko dana novinari su pitali Andreja Plenkovića za komentar odluke o procesuiranju Zdravka Marića zbog sukoba interesa. Premijer je odvratio: "To nije moj posao".
Što se to događa s navodno reformiranim HDZ-om?
Očito ništa više od onoga što se događalo s onim starim i nereformiranim.
I dalje se ustaje u zaštitu ratnih zločinaca, dodvorava se ustašama, zatvaraju se oči pred korupcijskim skandalima, bježi se od novih istraga, zataškavaju se friške multimilijunske afere i skandali, podiže se spomenik Franji Tuđmanu, navodno se postavlja Marijana Petir na izbornu listu HDZ-a, a hadezeovci serijski upadaju u afere s kršenjem zakona, u prometne nesreće bez pravnog epiloga, u obiteljska zlostavljanja, pa čak šaketanja mladića na ulici.
Tko zna kako bi, imajući sve to u vidu, završio onaj Plenkovićev juriš na Nikolu Grmoju u Saboru.
Uglavnom, što nas više uvjeravaju da je ovo novi HDZ, on sve više smrdi na onaj stari.
Bahati premijer
Imamo bahatog premijera, imamo Sanaderove ljude u vrhu stranke ili na čelu Hrvatskog sabora, imamo apologete zločinaca, ustraje se na komemoraciji Bleiburga, a dok se čekala presuda Sanaderu, Plenkovićeva vlada zaglibila je u aferu Borg.
Ipak, dok je bilo Sanadera, HDZ-ovci barem nisu mlatili ljude po cesti.
HDZ se odriče kontinuiteta na primjerima Ive Sanadera ili Tomislava Karamarka, ali ne i u slučaju zvjezdanog uzleta Gordana Jandrokovića, sinonima partijske podobnosti i dugovječnosti. Ili u slučaju Branka Bačića, aktera Sanaderova Vlade i sadašnjeg predsjednika Kluba zastupnika HDZ-a.
Logika je jasna: HDZ bježi od prljavština i baštini uspjehe.
Ali jasne su i posljedice: HDZ zatvara oči pred korupcijom, kriminalom, nasiljem i zločinima, samo kako bi te afere, takve simptome i ponašanje uporno ponavljao.
Nije ni čudo da je na službenoj stranici HDZ-a izbrisana sva povijest HDZ-a od Franje Tuđmana do Andreja Plenkovića. Tko ne nauči iz svoje povijesti, otvara mogućnost da mu se ona ponavlja.
Nema političke osude
Dario Kordić doživio je sudsku presudu zbog ratnog zločina, ali ne i političku osudu HDZ-a. Ivo Sanader doživio je sudsku presudu zbog kriminala i korupcije - a druge ga još čekaju - ali ne i političku osudu njegove bivše stranke.
Što se HDZ više skrivao iza Plenkovićeve uglađene i ulaštene pojavnosti, u javnost češće ispadaju slučajevi šaketanja, prometnih nesreća, nasilja, primitivizma, radikalizma i vulgarnosti svih vrsta.
Što nam, dakle, pokazuju reakcije vodećih HDZ-ovaca na slučaj Kordić i slučaj Sanader?
Da HDZ nije spreman na katarzu i unutarnju promjenu, ali ni na društvenu promjenu u kojoj će HDZ promijeniti paradigmu, prekinuti tu bolesnu ovisnost o korupciji, klijentelizmu i nepotizmu, početi preodgajati svoje birače, umjesto da im konstantno podilazi.
Što nam vrijedi presuda Sanaderu kad smo dobili Borgovce? Čemu presude zločincima ako se oni promoviraju kao ugledni članovi društva? Što će nam zakoni, ako ih HDZ-ovci uporno i često nekažnjeno krše?
HDZ svojim reakcijama na Sanadera i druge slučajeve želi ostaviti dojam da se ne želi poistovjećivati s prethodnim garniturama, premda baš time šalje poruku kako njeguje kontinuitet i obrasce ponašanja.
HDZ naprosto ne može bolje i ne želi bolje samome sebi. A nažalost, ni drugima.