Prije tri godine premijer Zoran Milanović izašao je pred novinare s ministrom financija Slavkom Linićem i objavio kako poreznu stopu na dohodak od 40 posto spušta na 8800 kuna neto plaće.
Na današnjoj, za mnoge prilično zbunjujućoj press konferenciji, Milanović je ponovno izašao pred novinare s ministrom financija, ovoga puta Borisom Lalovcem, i najavio da se ta stopa mijenja. "To smanjivanje oporezivog iznosa nije trebalo napraviti, bilo je štetno", kazao je premijer. "Mi smo ljudi koji mogu pogriješiti, ali mijenjamo se".
Sada se ta stopa poreza na dohodak od 40 posto podiže na neto plaću od 13.200 kuna, a kad su novinari krenuli postavljati pitanja o bruto i neto plaći, o promjenama porezne politike, o krpanju proračunske rupe, o potrošnji, Milanović se branio: "Ako smo nešto krivo izračunali, onda je to naša greška. Ali vjerujte da nismo. Imajte malo povjerenja".
Uglavnom, bila je to tipična Milanovićeva press konferencija. Što je više govorio, to ga se manje razumjelo.
Osobna potrošnja
Prije par dana govorio je o tome kako BDP ne smijemo temeljiti na osobnoj potrošnji, da bi sada naglasio kako se ovim poreznim olakšicama potiče osobna potrošnja kao temelj rasta.
Govorio je i kako se prijašnjih godina osobna potrošnja temeljila na kupovini u trgovačkim centrima, "stranih proizvoda, stranim novcem iz stranih banaka", dok bi sada taj višak novca od plaće građani trebali trošiti na domaću robu, u svrhu povećanja domaće proizvodnje.
Kritički se osvrnuo i na činjenicu da su hrvatski građani u jednom periodu mahnito kupovali nove automobile, što je za njega bilo trošenje preko svake mjere. Nažalost, propustio je objasniti kako bi građani sada trebali kupovati nove automobile.
Objašnjavao je, međutim, kako se država odriče veće stope poreza na 170 tisuća plaća kod takozvanog srednjeg sloja građana, ali nije odgovorio kako misli točno kompenzirati taj manjak poreznih prihoda.
Niti je punih sat vremena dao priliku Borisu Lalovcu da to objasni. Ministar je tek mogao novinarima u jednom trenutku dobaciti: "Nemojte zbunjivati premijera".
Koji se nije dao zbuniti. Već se zahuktao u svojim usporedbama Hrvatske i SAD-a, u pričama o porezima na nekretnine u Kaliforniji i Oklahomi, o američkoj decentraliziranosti i hrvatskoj centralizaciji.
I što je više govorio, više je zbunjivao publiku.
Ima plan za novi dan
Ono što je, međutim, jasno jest da nas je Vlada prije tri godine uvjeravala kako "ima plan i provest će ga do kraja", a sada drastično mijenja te planove i poništava sve ono što je na početku napravila.
Bolje rečeno, upropastila.
Milanović je u jednom trenutku spomenuo čak i olakšice za hrvatske obrtnike, dodavši kako se ministar Gordan Maras "dugo zalagao", da bi im Vlada tek sada izašla u susret.
U posljednjoj godini svog mandata. Nakon što su obrtnici tri godine trpjeli štetu.
Pogledavajući sve više prema izborima, Milanovićeva Vlada odlučila je poništiti ono što je napravila na početku mandata ili ono što je tri godine tvrdoglavo odbijala provesti, želeći "udahnuti zraka segmentu osobne potrošnje".
Koju je godinama uporno gušila.
Pravi đumbus
Pritom Vlada traži da joj se vjeruje kako zna što radi, kao što je to tražio i prije tri godine. Istodobno traži i da joj se oprosti ako pogriješi. Premda je u svakom periodu mandata govorila kako je sigurna u ono što radi.
To je postao pravi đumbus. A mislili smo da imaju plan.
Ako ove mjere koje je Milanović sada predstavio, a Lalovac popravio skrušenim kimanjem glave, urode plodom, bit će to dobrodošla promjena na bolje.
Ali zajedno s time pitat ćemo se što su vladajući čekali cijelo ovo vrijeme. Zbog čega su dopustili da se zemlja naše u ovakvom stanju, da se uguši osobna potrošnja, skupa s konkurentnošću gospodarstva, u svrhu krpanja državnog proračuna, a sada sve to mijenjaju, nadajući se da će potrošnja povećati proračunske prihode?
Doista nije lako imati povjerenja u Vladu, kako to traži premijer, nakon što ja ta ista Vlada priznala da je teško pogriješila prije samo tri godine. I opametila se tek kad je dogorjelo do nokata, upravo na ulasku u predizbornu godinu.
Jer, ako je s premijer sa Slavkom Linićem provodio jednu poreznu politiku, s Borisom Lalovcem skroz drugu, možemo se samo pitati kakvu će politiku provoditi ako u Vladu nekad zasjedne treći ministar financija.
Hoće li nam tada Milanović ponovno u jednoj rečenici priznati da je "pogriješio", a u drugoj nas zamoliti da "imamo povjerenja"?
Politika ove Vlade sve više liči na onaj natpis na šanku: "Sutra plaćam rundu za sve".