Mirela Holy osniva novu političku stranku. I umjesto čestitki, evo odmah nekoliko problema.
Prvo, narodu su se zgadile političke stranke. Ima ih ukupno 142, vladaju samo dvije najveće, dok su sve ostale stranke tek njihove reciklirane inačice.
Drugo, ustalila se praksa stvaranja "one-man" stranaka. Da jedna osoba, obično otpadnik iz političkog krda, kreira stranku u kojoj će sam sebi biti predsjednik. Recimo, nedavno Milan Kujundžić, pa Ruža Tomašić, pa u određenoj mjeri Dragutin Lesar, a sada je na red došla i Mirela Holy.
Treće, nije dovoljno biti Mirela Holy pa da stranka automatski zauzme svoje mjesto na političkoj sceni zatrovanoj apatijom, svjetonazorskim ratovima i kroničnim pomanjkanjem ideja. Gotovo je nemoguće u takvoj masi biti prepoznatljiv, a istovremeno privlačan građanima kojima se u gotovo jednakoj mjeri politika gadi, koliko vape za nekom novom politikom.
Hoće li birači uopće shvatiti što Mirela Holy zapravo hoće?
Održiv razvoj?
Naročito ako već u prvom nastupu poseže za parolom o "održivom razvoju", u situaciji kad bi mnogi u ovoj zemlji bili presretni i onim "neodrživim". Znaju li ljudi što to uopće znači?
Recimo, HDZ-ov otpadnik Milan Kujundžić jasno je desničarski orijentiran, pa nitko ne daje ni pet para za njegovu političku karijeru.
Sve su to zasad otežavajuće okolnosti za Mirelu Holy, zastupnicu koja je istupila iz SDP-a zbog kontroverznog zakona o nacionalnim parkovima, političarku koja je napustila Vladu zbog kontroverznih mejlova, kontroverznih imenovanja i kontroverznog utjecaja na sudstvo, a koju su mnogi vidjeli tek kao nevladinu aktivisticu zalutalu u politiku. Eventualno kao kandidatkinju za gradonačelnicu.
A u posljednje vrijeme čak i kao lidericu frakcije nezadovoljnika unutar SDP-a.
Ali Mirela je krenula drugim putem. Koji možda čak i nije toliko promašen.
Lesarov poučak
Recimo, Dragutin Lesar uspio je kao otpadnik iz HNS-a osnovati stranku i dotegliti je do trećeg mjesta u anketama. Ljudima se toliko ne gadi sama politika, koliko stranke i osobe koje se njome trenutno bave. Nadalje, Mirela Holy oduvijek je bila na glasu kao radišna i principijelna osoba, za naše standarde prilično hrabra s obzirom kako se usprotivila šefu stranke, a uspjela je u javnosti izgraditi prepoznatljiv imidž.
Ne samo vizualni.
I ono najvažnije, umjesto da iz politike ode u nevladin sektor - za mnoge njezinu prirodnu sredinu - odlučila je nevladin sektor povući u visoku politiku. Pa sada otkriva kako računa na ekološke aktiviste, nevladine udruge svih profila - od ljudskih prava do prava manjina - kao i na brojne nestranačke liste na lokalnoj razini.
I planira u svojoj profilaciji otići tamo gdje se SDP ne usudi: još više u lijevo, prema manjinama i udrugama, prema ljudskim pravima i društvenim marginalcima, tamo gdje postoji veliki neiskorišteni potencijal, kadrovski, idejni, kao i entuzijazam koji je na političkoj sceni gotovo usahnuo.
Sve to zvuči logično, ali hoće li biti dovoljno, tek će se vidjeti.
Kao što će se vidjeti je li Mirela Holy doista nova politička snaga ili tek još jedna otpadnica u potrazi za strankom.
Klasični grijeh
Naime, Holy još uvijek nosi sa sobom hipoteku klasičnog partijskog grijeha: interveniranja za stranačke ljude u javnim poduzećima, imenovanja prijateljice na čelo državne agencije, prejudiciranje sudske presude...
S druge strane, pokazala je netipičnu principijelnost, nesklonost kompromisima, "prčevitost" prema starijim ministrima, samostalnost u odnosu na partijskog šefa, kao i hrabrost da se na koncu ipak odvoji od partijskog krda.
Za novu stranku Mirela Holy trebat će prisvojiti najbolje od oba svijeta - stranačkog i nevladinog - umjesto da se razvodni u podvojenosti koja ju još uvijek donekle obilježava u javnosti.
Kakva nam stranka treba?
Konačno, postavlja se i pitanje kakva bi to nova stranka uopće mogla imati uspjeha u Hrvatskoj.
Prepoznatljiva, ali ne populistička, dosljedna, ali ne isključiva, demokratična, ali ne anarhična, ona koja zna što hoće, ali da i to znaju njezini birači.
Prema prvim najavama, Holy će zahvaćati dosta široko - od usko specijaliziranih udruga do raznovrsnih lokalnih lista - što bi moglo dovesti do unutarnjeg kaosa i posljedičnog gubitka identiteta, dok bi se stranka mogla pretvoriti u konfederaciju svakakvih interesa, u politički pokret gdje će biti teško artikulirati stavove i držati na okupu sve te silne interese.
Što je ključno?
Ali opet, to je istodobno prilika za afirmaciju unutarstranačke demokracije.
Par stvari je ipak ključno: da je Mirela Holy naučila da ne bude osorna kao Milanović, da ne bude oportunist poput SDP, da ne bude isključiva kao NGO.
Već bi to za početak moglo biti dovoljno.