Jedinstveni ste i to vam nitko ne može uzeti. Vi ste MAC adresa ove planete. E da, ako niste pobornik pozitivnih misli, ljudi, priča i tekstova, odmah preskočite naredna slova jer ovaj tekst nije za vas. Što zapravo nije istina, jer ovo je upravo zato, tekst kao stvoren za TEBE.

Možda bolje da budemo na TI i ako ti se previše puta obratim u određenom licu, oprosti, sasvim je slučajno. Ovaj tekst nema ni glavu ni rep, ni početak ni kraj, jer ovo je najobičniji tijek misli koji će te u najgorem slučaju, nadam se, ostaviti ravnodušnim. Isto tako, nemam namjeru editirati ovaj tekst i ispravljati njegove gramatičke pogreške, jer prije svega želim da ova slova budu prirodna, gola i da ih pročitaš odmah i sad. Nemamo previše vremena, jer nemamo pojma što nas čeka za pet minuta, a sutra nam je najveća nepoznanica. Vrijeme nije na našoj strani, a rođenjem smo zaslužili pravo umiranja. Zvuči brutalno negativno i zastrašujuće, ali kako planiram(o) živjeti do barem 99-e saznajemo kako imamo dovoljno vremena da sva sranja, pogreške i loše odluke postepeno ispravimo.

Gledaj i slušaj; ne gubi vrijeme na negativne Facebook statuse i nemoj trošiti vrijeme na prepirke koje dugoročno mogu ubiti i onu najčvršću ljudsku vezu. Nemoj svoje osjećaje držati u sebi, reci što misliš, odmah i sad, ne sutra. Poljubi ju prije, za vrijeme i poslije spavanja, pošalji joj XXOO preko Whatsapp-a svaki dan i nemoj zaboraviti dan kad ste prohodali, kako ste se onda osjećali i koje ste planove imali – ništa osim vas se ne mijenja, a to je u potpunosti u vašoj kontroli. Vi ćete uvijek biti budućnost, odlučite li tako.

A ti, ti ga zagrli prije odlaska na posao i reci mu da ga voliš jer je nezamjenjiv i samo tvoj. I stavi mu ruku na lice dok ga gledaš u oči, jer tvoj dodir ima skoro pa božansku moć iscjeljivanja, spajanja i stvaranja neprekidne veze koja ne stari. Sjeti se s kojim pričama te osvojio i kad zatvoriš oči, sjeti se kako si se smijala kada ti je poslao poruku i kako si se osjećala kad ste se prvi put poljubili. U braku se ništa ne mijenja, brak nije papir i brak nije ugovor i početak nečeg novog. Brak je nastavak vaše priče koja nema nakladu kao neka obična knjiga. Tu priču pišete čitav život, čitate čitav život i vaša djeca će je proživljavati i čitati onog dana kad vas više ne bude. Zato pazite što pišete, slova imaju naviku biti duboko utisnuta u knjizi u kojoj žive; i s ljudima je tako.

Ako se i posvađate, ne znači da ste odvojeni, da ste prekinuli ili da odjednom više niste zajedno. Koliko imate godina? 12? I ne budi glup, jer bez obzira na svađu, ti se ljuti na nju, slobodno, ali pokrij je s dekom, donesi joj topli čaj i reci joj laku noć prije spavanja, jer vrijeme nije na tvojoj strani, ona je na tvojoj strani – uvijek. A ti frajerica, pravila su ista, vrijede i za tebe i to baš na isti način. Znate onu sliku, kad je dvoje ljudi posvađano i ne gledaju se u ljutnji, ali drže kišobran zajedno? Ako ne znate, prodrmajte glavu, zanima me razumijete li značenje slike i poruke koju šalje.

Iz vlastitog iskustva i iz iskustva svega što sam dosad vidio, naučio sam da veze ne slabe vremenom, već odlukom – odlukom zaboravljanja trenutka kad ste se upoznali, kad ste prvi put putovali zajedno na more, kad ste se prvi put zagrlili jer to više niste mogli držati u sebi, kad ste se prvi put pomirili, kad ste se držali za ruke kao da nema sutra, jer podsvjesno ste znali, da vrijeme nije na vašoj strani.

Kao što sam i  rekao, ovo nije blog post, ovo je najobičniji tijek misli u pauzi prije ručka – ova slova su za odmah, za sad, a možda i zauvijek. I ovo je samo jedno zrno pijeska u pustinji osjećaja i svega što će vam se dogoditi. I vjerujte, bolje da vam se sve to događa kad ste zajedno i želim vam da jednom, kad ste spremni, sigurni i odlučni, saznate kako je 1+1 zapravo 3.

“Aue, aue, we are explorers reading every sign. We tell the stories of our elders in a never-ending chain”

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autoru:

Ja sam Kristijan Janušić, kreativni direktor u digitalnoj agenciji Storyboard i Senior Marketing Analyst u tvrtki IN2data. Zahvalnost, mašta i upuštanje u strah od nepoznatog doveli su me do ostvarenja svih trenutnih ciljeva, ne vjerujem u radno vrijeme 8-16 h, a Ana i Korina su mi vječna inspiracija, najveća ljubav i onaj najljepši dio mene.