Danas je sasvim očito: Hrvatsku uništavaju bezakonje, reket, imunitet moćnika od kaznenog progona, politička zaštita kriminala... Adventski reket, sinkopa, “potječe iz ugledne obitelji”, “žetončići”, “institucije koje rade svoj posao”..., sve su to standardni termini našeg potonuća.
Kod nas je dogovorna ekonomija i dogovorna je pravda. Cijeli je sustav tako kreiran i to nije pogreška. Vladajuća kasta je državu dizajnirala za sebe. Ako naš državni odvjetnik protiv nekoga miljenika politike i podigne optužnicu, taj će možda u prvom stupnju sudovanja i dobiti zasluženu kaznu, ali na višim stupnjevima sudovanja čekaju suci koji će pronaći pogrešku u proceduri, dokazima, meritumu, te će miljenik politike ili političar na slobodu.
Hrvatsko pravosuđe ne rješava čak ni kokošarski predmet Saucha. To sve govori. Ljudi to vide i bježe u Irsku. Zemlja ostaje bez ljudi. Gore ne može. Hrvatska u kojoj bi se poštovali zakoni - čak i ovi koje imamo - bila bi bogata zemlja iz koje ljudi ne bi odlazili, naprotiv, bila bi poželjna i imigrantima.
Kako bi u takvoj zemlji prošli ljudi poput Bandića, Horvatinčića, Kuščevića, Marića, Žalac, Vidoševića? Nije teško zaključiti. Kako prolaze sad? Nije moguće ne vidjeti. Ima li izlaza? Ima.
Rješenje nije komplicirano. Treba postaviti novog državnog odvjetnika. Barakudu, čovjeka fanatično sklonog pravdi, neustrašivog i neovisnog od politike. Može biti i izvan Zagreba, kako ne bi bio pod utjecajem poznanstava. No to je samo pola posla.
Džaba smo krečili ako se i pravosudni sustav ne popravi. Vješta politika znala bi kako maknuti suce opterećene korupcijom, mitom, kršenjima zakona ili strogih moralnih uzusa sudačke profesije.
Kadrovski redizajn ključnih ustanova, na kojima moraju biti ljudi bez mrlje, napokon bi uz pojam zločina vezao i pojam kazne, što bi poslalo poruku da se muljanje ne isplati. Hrvatska može biti bogata zemlja, ali bez prava i pravde neće ići. Samo, tko će početi?