Pravnik i premijer Andrej Plenković je rekao da je sa svojim ministrom uprave Lovrom Kuščevićem prošao papir po papir i na kraju zaključio: nema ničega što bi narušilo Kuščevićev moralni i politički integritet, radi se samo o greškama neupisivanja nekretnina u katastar.
Ne znamo koje je papire Lovro donio Plenkoviću, ali samo su dvije opcije. Ili je prešutio veliki dio toga ili je premijer loš pravnik i političar. Jer ovdje se ne radi samo o neupisivanju dvije kuće u katastar.
Supruga njegova ministra je kupovala zemljište koje je onda općina na čelu koje je Kuščević dvije godine kasnije prenamijenila u građevinsko. I ono što su platili 60.000 kuna, danas je vrijedno 2,8 milijuna. Kuščevićevo opravdanje da se izuzeo zaista ne drži vodu. Odluku je donijelo vijeće s HDZ-ovcima kojima je Kuščević šef, prebacio je odlučivanje na čovjeka kojem je također nadređen.
A njegova supruga podnijela je zahtjev za prenamjenu. Bi li kupovala zemlju da sa svojim suprugom nije razgovarala o tome i prenamjeni?
Teško. I nije to jedni slučaj. Kuščević je na parceli na kojoj se smjela držati stoka sagradio štalu. Opet je općina nakon toga dopustila da se štale prenamijene i sad poduzetni ministar umjesto štale ima kuću. Kuščević je od svoje tvrtke kupio poslovni prostor jeftinije nego što ga je ona platila. A zatim preprodao po dvostruko višoj cijeni, dok su oni kojima je tvrtka ostala dužna, uključujući državu, ostali kratkih rukava.
Ako je Martina Dalić otišla zbog sumnji na pogodovanje drugim osobama i netransparentnost, ovo je deset puta gori slučaj. Plenković ipak zasad brani ministra iako je slučaj neobranjiv. Ali da Kuščević i očekivano podnese ostavku, nema se što brinuti. Sve nekretnine i novac mu ostaju. Vratit će se na Brač i uživati u ljepotama otoka. Novac i nekretnine mu ostaju. To je ono što se, nažalost, zove hrvatski san i sušta je suprotnost onome što se podrazumijeva pod pojmom “američki san”.