Kriza COVID-19 uvelike je zasjenila odluku EU o otvaranju pristupnih pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom, što je definitivno oživjelo izglede za potpuno "ponovno ujedinjenje" europskog kontinenta. Za taj ‘bijeli dim’ zaslužan je najviše angažman hrvatske vlade koja trenutno predsjeda Vijećem EU i koja je uspjela prevladati početni veto Emmanuela Macrona izraženog u jesen 2019, a koji se odnosi na proširenje EU. Ovotjedni sastanak na vrhu u Zagrebu koji okuplja zemlje zapadnog Balkana, članice EU-a te institucije utvrđuje predanost EU-a regiji.
Činjenica da su ovi potezi uslijedili odmah nakon što je Zagreb doslovno pogodio potres trebala bi nas potaknuti na predviđanje političkih "potresa" koji će uslijediti u mnogim zemljama EU, posebno u Francuskoj, Nizozemskoj i Danskoj. Dvije zemlje zapadnog Balkana pridružile su se Srbiji i Crnoj Gori u pregovorima o budućem članstvu u EU; no put do postizanja tog cilja još je dug i prepun poteškoća.
Dvije zanimljive obljetnice ovog tjedna daju nam dobru sliku geopolitičke i povijesne perspektive. 8. svibnja, dok Europljani obilježavaju 75. obljetnicu završetka Drugog svjetskog rata na svom tlu, sjetit ćemo se da je prvi od tih "svjetskih" ratova (koji su prije svega bili "europski" sukobi) počeo na Balkanu , atentatom nad nadvojvodom Franzom Ferdinandom u Sarajevu. Sjetit ćemo se i da je primirje koje je uslijedilo 8. svibnja 1945. ne samo prokrčilo put obnovi i pomirenju već je dovelo i do geopolitičke podjele kontinenta tijekom "hladnog rata", od kojih su središnja Europa i Balkan bili glavne žrtve.
U spomen na 70. obljetnicu Schumanove deklaracije 9. svibnja Europljani će biti pozvani da sagledaju strategije suradnje i jedinstva koja je stvorila političke i ekonomske uvjete za trajni mir u zapadnoj Europi. Iako je pad Berlinskog zida omogućio ponovno ujedinjenje zapadne, srednje i istočne Europe unutar EU, to je također stvorilo prostor za sukobe na Balkanu, čije su posljedice još uvijek vidljive.
Sada se unutar EU-a, pak, treba pomno sagledati sudbina svih zemalja zapadnog Balkana nakon uspješnog pridruživanja Slovenije i Hrvatske. Budući da je šest zemalja koje su nam ostale na pragu okruženo zemljama članicama EU-a, to više nije toliko pitanje "proširenja", već "konsolidacije". Ako EU ne preuzme vodstvo na Balkanu, drugi će to činiti u vlastitim interesima - bili oni ruski, kineski, turski ili čak američki. A budući da je put ka pridruživanju najbolji put za transformaciju, na tom putu moramo se suočiti sa državama Zapadnog Balkana, uz postojanost i strpljenje.
Budući da je ovo proljeće 2020. vrijeme komemoracije, Europljani bi se također trebali sjetiti da će uskoro obilježiti i 15. obljetnicu francuskog i nizozemskog glasovanja ‘protiv ustavnog ugovora’ - koji, pak, nije bio povezan s "proširenjem" EU-a.
Dva glasa "protiv" izravno su odbacivanje teksta "Europskog ustava", ali su se također odnosila i na planirano pridruživanje Turske EU, kao i na pristupanje deset novih država članica 2004. bez, možda, dovoljno organizirane javne, parlamentarne ili referendumske rasprave. Mnogi prigovori proširenju od tada su još uvijek živi: povećana ekonomska i socijalna konkurencija, veća politička i kulturna raznolikost u EU-u, potreba za većom proračunskom solidarnošću, strahovi od smanjivanja produbljivanja razlika u EU.
Ali realno, ono što žarko želi Francuska i drugi neće spriječiti širenje Balkana, jer su rokovi vrlo različiti. A nova „metodologija proširenja“ koju je predložila Europska komisija, a temelji se na francusko-nizozemskom radnom dokumentu, ukazuje da će pregovori o pristupanju od danas biti ipak više politički i reverzibilniji.
Sa svoje strane, balkanske zemlje moraju jasno pokazati predanost vladavini zakona, očuvanju demokratskog pluralizma, borbi protiv korupcije i suzbijanju organiziranog kriminala. Europska komisija navela je da je dosad postignut napredak u ovim pitanjima dovoljno značajan da opravda otvaranje pregovora o pristupanju: ali trebati još više za poboljšanje stanja u zemljama kandidatima i njihovog imidža u državama članicama EU.
Konačno, morat će se poduzeti opsežne aktivnosti informiranja i podizanja svijesti u većini "skeptičnih" zemalja EU tijekom pristupnih pregovora i prije njihove ratifikacije. To je još više potrebno jer nedavna odluka o otvaranju pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom nije bila predmet političke prodaje. Možda ćemo se suočiti i s novim referendumima - Francuska zahtijeva da buduće članice EU budu odobrene narodnim glasanjem, osim ako francuski parlament ratifikacijom pristupnih ugovora ne ratificira s 3/5 glasova.
Put ispred nas je težak, ali jasan. Dosljednost, strpljenje i uvjerljivost potrebno je i s jedne i s druge strane, iz EU-a i balkanskih zemalja.
Yves Bertoncini, autor, savjetnik je u odnosima EU te je predsjednik Mouvement Européen -France od prosinca 2016.