Liječniku koji je prvi upozorio javnost na opaki virus policija je zaprijetila da mora šutjeti, ili će ga uhapsiti. Liječnicu koja je dala intervju za novine i progovorila o nespremnosti sustava, vlasti su optužile, a potom objavile da je uhićena. Liječnik koji je novinarima rekao da ima samo dvije zaštitne maske, i to platnene, koje ga gotovo ne štite, a i na društvenim mrežama se požalio na nedostatak opreme, dobio je opomenu pred otkaz. 

Prva dva slučaja zbila su se u Kini. Treći u Hrvatskoj. Liječnik iz Kine je umro od koronavirusa, sudbina kineske liječnice je nepoznata. Za sankciju protiv hrvatskog liječnika, kaznu koja je usporediva s reakcijom totalitarnog režima, a nikako demokratskog sustava, nema opravdanja. Hrvatska nije Kina, u Hrvatskoj bi svaki liječnik trebao imati pravo  na slobodu govora, osim ako svojim riječima i porukama ne ugrožava tuđe živote. A valja pri tom dodati kako je upravo paradoksalno da u Hrvatskoj liječničke licence i dalje imaju zdravstveni radnici koji šire propagandu protiv cijepljenja, a da se liječnika koji upozorava na propuste i nedostatke u ovoj krizi kažnjava. 

Bez obzira na politički predznak koje one imaju, i riječi ovog liječnika treba mjeriti samo kriterijem istine. Ako je već Beroš pogriješio kada je one koji šalju lažne informacije o nedostatku opreme nazvao petom kolonom, pa su se pogođenima našli i liječnici kojima te opreme doista nedostaje i koji su na to upozoravali, ne smiju se sada kritičari zdravstvenog sustava i njegove opremljenosti proganjati kao prava peta kolona, kao  neprijatelji koji se bave subverzivnim aktivnostima i ruše poredak. I u ovoj situaciji, kada su građanima ipak mnoge slobode ograničene, temeljno pravo slobode govora ničim ne smije biti ugroženo.