Sjela sam na moj zagrebački balkon siguran od požara. Natočila sam si vodu i stavila led. U toj raskoši kakvu ne uživaju svi moji sunarodnjaci, osjećala sam zahvalnost. Počela sam čitati. Ubrzo sam počela plakati i jecati od ganuća. Ja sam vam takva. Čitala sam o velikim i hrabrim ljudima koji se nisu bojali za svoj život nego su obranili i svoje, a i tuđe živote i imovinu.

Brišem suze, a nikada nisam bila ponosnija. Naša zemlja je puna predivnih i hrabrih ljudi kao što sam i “sumnjala”. Volim ih sve. Pričajte što hoćete, ali kada treba, svi su jedan uz drugog kao obitelj. Živjela sam u nekoliko zemalja i obožavam Hrvate. Ja sam dijete miješanog braka i mama djeteta iz miješanog braka. Znam o čemu vam govorim.

Saznala sam da su se građani sami organizirali, spašavali jedni druge, kuhali obroke koje su sami donirali premorenim vatrogascima i dragovoljcima. Da se vatrogasci voze 40 godina starim kamionima koji su za otpad, te da su Split spasile cijevi za poljevanje vrtova, bazeni za napuhavanje u kojima je bilo vode, građani i navijači. Da su se navijači organizirali u manje od sat vremena, a da su BBB krenuli put Juga pomoći “tovarima”. Da su svi ti ljudi pravi heroji i da je zbog njih drugi najveći grad, “Bili Split” spašen.

U kriznim stanjima, ljudi su najbolji i sjaje svojim najljepšim bojama (osobinama). Da, društvene mreže služe i za to. Za širenje zahvalnosti, inspirativnih priča o zajedništvu među ljudima. Briga me sad za guzonje u ugodnim foteljama i facebook aktiviste koji raspravljaju o tome tko zaista zaslužuje naziv Heroj. Briga me za njihovo šugavo mišljenje ispred ekrana u hladovini klime. Briga me za vas. Ja volim ove ljude, vatrogasce i DVD-ove, volim Torcidu, volim BBB.

I gade mi se mrcine i guzonje i njihove prazne floskule kojima se razbacuju u svojim predizbornim kampanjama, pokazali su još jednom, o, hoće li ovaj put biti dovoljno da se ljudi uvjere da oni rade samo za svoju osobnu dobrobit i da im ne daju mandate i da ostanu bez svojih uhljebskih pozicija profesionalnih nametnika i parazita.

Toliko priče i zabrinutosti za fetuse? A živi nek crknu, njima nek Bog pomogne. Sada sve te udruge i političari šute kao govno u travi. I jako smrde zapravo, ali najjače kad ih slučajno nagaziš.

Wow, koliko zastrašujućih fotografija prošlih dana, a isto toliko predivnih priča o hrabrosti, zajedništvu i nesebičnosti. Hrvatska je opet ujedinjena u srcima.

Danas sam ponosna Hrvatica. U ovakvim kriznim situacijama, moja zemlja je puna velikih ljudi i suosjećanja. Kad treba, tu su. Vatrene stihije (ili najezde aliena) bude ono najbolje u nama i pokazuju nam tko smo zaista.

A vi političari ove zemlje – sramite se. Ne znate nas voditi, ne brinete za nas i zapravo nas koristite kao bankomat. Ali, kako je rekla jedna Splićanka, loše, jer se i bankomati održavaju i servisiraju.

Anđu Marić pratiti možete i na njenom blogu. 

Ostali Anđini tekstovi za BlogBuster:

• Liječnica je problijedila, a život koji sam živjela samo je nestao
• Pravo na mamu i tatu: Znam da će na kraju sve oluje proći
• Gdje vam je fokus? Svi smo mi često jedna nezahvalna banda
• Kakvi se to roditelji za svoje dijete boje zbog Lidije Bačić?

O BlogBusteru:

'Ispričaj svoju priču.' To je otprilike moto BlogBustera, nove platforme na kojoj Styria, vodeća medijska kompanija u Hrvatskoj, okuplja najzanimljivije domaće autore, blogere i komentatore, ali i sve one koje će iz vedra neba 'puknuti' inspiracija pa će poželjeli svoje iskustvo podijeliti na mreži s rekordnih milijun i pol jedinstvenih korisnika mjesečno. Ukoliko ste jedan od njih javite nam se na mail blogbuster@styria.hr, a pratiti nas možete i na Facebooku.