Stres koji me prije šest mjeseci razarao, postao je moj saveznik i oružje u okrutnom svijetu biznisa. Nisam imuna na stres, još uvijek se ponekada tresem u vlaku dok putujem doma s posla i teže dišem te se borim sama sa sobom da ne padnem u nesvijest, ali takve su situacije sada puno rjeđe i puno manje utječu na moje fizičko i psihičko zdravlje. Mislim da me stres čak isprogramirao na viši level.

Bistrija sam u glavi i gotovo da više nema situacije u poslu koja me može izbaciti iz takta. Također sam razvila zavidnu razinu multitaskinga, što za gotovo niti jednog Nijemca ne mogu reći. Strašno su loši u multitaskingu i koncentracija im je na razini osnovnoškolske djece. Još uvijek proučavam moguće razloge tomu, a za sada krivim njemački jezik i kompliciranu strukturu rečenica s kojom su odrasli. Mislim da ipak neće biti tako teško „osvojiti“ Njemačku kao što se na početku činilo. 

Dane i dalje uglavnom dijelim na one kada sam na vrhu svijeta i gdje mi dođe da poljubim njemačko tlo radi ove sjajne prilike za učenje, putovanja i internacionalno radno iskustvo koju mi je ta zemlja pružila, a Hrvatska nikada nije mogla, zatim na dane kada mi dođe da prvim avionom odletim nazad i nikada se ne okrenem za sobom, i na treće, neke neutralne dane kada mi je svejedno, samo da preživim od ponedjeljka do petka i napokon se naspavam k'o čovjek za vikend. 

Njemački je odavno savladan i već dugo vremena ne postoji situacija u kojoj ne znam što reći ili ne razumijem o čemu se radi. To je još godinama daleko od savršenstva, ali vrlo sam zadovoljna razinom koju sam do sada postigla. Potpuno sam neovisna i samostalno mogu riješiti sve situacije, uz povremenu pomoć rječnika, što se ne može reći za mnoge ljude koji žive godinama, pa i desetljećima u Njemačkoj. Ne biste vjerovali, ali ima ih strašno puno, neke sam i osobno upoznala. 

Još uvijek nakon sveg ovog vremena nema dana u kojem ne čujem i naučim neku novu riječ. Uglavnom su to neke poslovne, stručne riječi, ali i svakojaki glagoli, mnogi od njih koji se koriste u svakodnevnom govoru. Sa djeljivim glagolima sam još uvijek na „vi“ ali nekako se hvatam u koštac s njima i sve češće ih koristim. Trudim se zapamtiti i naučiti ih bez grešaka koristiti, ali jednostavno ih je previše i savladavanje će potrajati još najmanje koji mjesec / godinu. Kažu da ne znaš njemački dok potpuno ne ovladaš artiklima i djeljivim glagolima. 

A i Nijemci su naučili pokoju hrvatsku riječ. Najdraža riječ im je kurva, koju su zapravo naučili od susjeda Poljaka. Mislili su da znači scheiße, jer je Poljaci i Česi uglavnom koriste u tom kontekstu, a onda sam im objasnila pravo značenje pa su sad malo oprezniji u izgovaranju u blizini Slavena, a naročito žena iz slavenskih zemalja. 

Mnogi znaju da kod nas da znači ja i da kod nas ja znači ich, i to im je jako zabavno jer da na njemačkom da znači tamo. Osim toga mnogi znaju za riječ sranje, a izgovaraju je jako smiješno i slatko, umjesto nj kažu n i j kao dva slova. SranJe. 

Kako ispunjavamo razne obrasce i potvrde za zaposlenike tako ponekada zaposlenice trebaju potvrdu za vrtiće, u njemačkom poznatije kao ni više ni manje nego KITA. Sve je počelo jednog dana kada je kolegica do mene 15-ak minuta telefonirala s dotičnom zaposlenicom, a svaka peta riječ joj je bila kita. Nakon nekog vremena više nisam mogla izdržati i obuzeo me snažan napadaj smijeha. Kada je kolegica završila s telefoniranjem upitala me što mi je, a onda sam joj objasnila značenje Kite u hrvatskom jeziku. Prvo je uslijedilo zgražanje jer nešto što ima veze s djecom i vrtićima znači nešto totalno… drugačije kod nas, a onda su naučili i tu riječ i sada svakodnevno zbijaju šale kad obrađujemo papire za Kite. I dalje se zgražaju nad značenjem, ali im je zabavno. 

U moju obranu, pokušala sam ih naučiti i dobar dan, kako si, doviđenja i slično, ali ništa od toga im nije bilo dovoljno zanimljivo da bi zapamtili. I tako se moji Nijemci i ja svakodnevno zabavljamo na poslu i učimo nove riječi. 

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O blogu:

Zgode i nezgode mlade diplomirane ekonomistice koja je otišla u avanturu života u nepoznatu zemlju. Blog je subjektivnog karaktera, zasnovan na iskustvima i mišljenjima JEDNE osobe pa ako vam se ne svidi napisano... Što ćeš, život je takav.