Tako će izgledati "reforme bez ideologije".
Reforme u koje su se zaklinjali i Tomislav Karamarko i njegovi partneri iz Mosta.
"Glavni problemi hrvatskih građana i države su gospodarski, a ne ideološki", govorio je Karamarko u kampanji.
"Za Hrvatsku su danas važnije reforme od ideologija", nadovezao se Mostov Ivan Bulj.
"Ne podnosim ideologije, vjerujem da stotine tisuća mladih i nezaposlenih danas ne zanima", poručila je Mostova Ines Strenja Linić.
"Stručnost je na prvom mjestu, a ideologije i svjetonazori nisu presudni", ponavljaju iz Mosta.
A onda će te "reforme bez ideologije" biti povjerene jednom od najvećih ideologa u Domoljubnoj koaliciji, Ladislavu Ilčiću.
Ako je vjerovati najavama iz HDZ-ovih krugova, čelnik Hrasta (iz kojeg je, sjetimo se, ponikao i Božo Petrov) i jedan od lidera udruge GROZD, mogao bi postati ministrom ili barem jednim od ključnih ljudi za sektor demografske obnove, obitelji i useljeništva.
Nitko normalan ne vjeruje
Bilo je, naravno, samo pitanje kad će se to dogoditi i nitko normalan nije vjerovao svim tim najavama o nekakvim "reformama bez ideologije".
Naročito kad ideologija određuje i ekonomsku politiku, poreznu politiku, politiku javne uprave, socijalnu politiku, politiku nacionalne sigurnosti i mnoge druge. U sve reforme nužno se ulazi s izraženom dozom ideologije: liberalne, neoliberalne, socijaldemokratske, demokršćanske...
Ali Ladislav Ilčić je poseban slučaj. On je od samog početka predstavljao svojevrsni lakmus-papir ideološke obojenosti nove Vlade.
Radi se o jednom od najvećih ideologa Domoljubne koalicije, borcu protiv Zakona o životnom partnerstvu koji je davao veću razinu prava istospolnim osobama, križarskom vojniku koji se godinama bori za uvođenje svoje verzije spolnog odgoja u školama. Odgoja, naravno, temeljenog na kršćanskom nauku i katoličkom svjetonazoru.
Ne treba biti previše maštovit pa probati pogoditi kakve će reforme ta osoba provoditi u sektoru obitelji i demografske obnove.
Kod Ilčića, međutim, nije u pitanju samo ideologija. U pitanju je ideologija koja zadire u ljudsku intimu, u privatnost svake osobe, u odabir partnera, pravo žena na izbor...
Crkva i država
Osim toga, nije u pitanju samo intervencija države u privatnost svakog građanina, već je u Ilčićevu slučaju problem i to što će država biti pod direktnim utjecajem crkvenog nauka.
Jedan svjetonazor postat će tako mjerilo svim građanima u državi koja bi po Ustavu trebala biti sekularna.
"Logično bi bilo da na čelu ministarstva demografske obnove bude stručnjak, da ga vodi netko tko se razumije u to", izjavio je nedavno profesor Stjepan Šterc sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.
On je za smanjenje pobačaja, ali protiv njegove zabrane i tvrdi kako demografska politika "nije ni obiteljsko, ni socijalno pitanje" već mora biti "u temelju gospodarskog razvoja zemlje".
Je li to okvir u koji bi se uklopio Ladislav Ilčić?
Ideološko licemjerje
Po kojim kriterijima bi se mjerila njegova stručnost, osim da reciklira stav Katoličke crkve? Po čemu možemo zaključiti da se on razumije u demografsku obnovu, osim po tome da bi zabranio spolni odgoj u školama? Ili po tome da muslimane etiketira kao lijene i "demografski moćne" jer imaju puno djece?
Kakvo bi useljeništvo on promovirao? Samo Hrvati s mnogo djece?
Govoriti o "reformama bez ideologije" u koaliciji koja je tako duboko ideološka, od Karamarka i Ilčića, preko hrvatskih pravaša, pa sve do samih Mostovaca koji se deklarativno odmiču od ideologije kojoj su tako bliski, nije samo licemjerno nego i bezobrazno.
HDZ je samo i isključivo na ideologiji vodio kampanju i dobio izbore, pridobivši pritom za koalicijskog partnera stranku koju je bez ikakve zadrške od početka proglašavao upravo ideološki bliskom.
Kakve onda reforme od njih možemo očekivati, ako ne ideološke?
Tko zna, možda nam Ladislav Ilčić otkrije neki svoj model.