Andrej Plenković prvi puta je u ulozi premijera, pa još onoga s upitnom većinom u parlamentu, izveo stranku na lokalne izbore.
Na njima je imao nekoliko zadataka: morao se obračunati s Mostom, obraniti se od udara radikalne desnice, afirmirati stranku koja je u dvije godine rušila Vladu i saborsku većinu, testirati raspoloženje birača uoči očekivanih izvanrednih izbora i naravno, morao je spašavati samog sebe na čelu stranke i Vlade.
Bili su to teški zadaci. Najlakši je bio obračunati se sa SDP-om.
I ako pitate Plenkovića, on je sve zadatke zadovoljavajuće obavio.
Debelo je ugrozio Most u Metkoviću, premda su mu Mostovi kandidati odveli njegove dalmatinske župane u drugi krug izbora. Pobijedio je u 11 županija i 37 gradova, što mu je dalo za pravo da se hvali kako je "poplavio Hrvatsku", u skladu s davnom Karamarkovom kletvom.
Poplava pobjednika
U tipičnoj poplavi samozvanih pobjednika, nitko ne može HDZ-u osporiti titulu najvećeg pobjednika, tim više ako se uzme u obzir činjenica da je na izbore izašao kao vladajuća stranka, i to stranka koja je dvaput rušila Vladu.
Plenković tim pobjedama može kompenzirati osobne poraze u Zagrebu, pa i u Osijeku. Drago Prgomet je teško stradao, i to baš kao Plenkovićev kandidat, i to baš od Brune Esih, kao Plenkovićeve disidentice. A nije se proslavila ni Ivana Šojat u Osijeku. To što je izgubila Josipa Rimac u Kninu samo Plenkoviću daje dovoljno razloga da raskrči ostatke Karamarkova režima.
Istina, Zagreb je veliki osobni Plenkovićev poraz, ali HDZ nikada nije mogao računati na pobjedu u tom gradu, niti je HDZ stranka koja pobjeđuje u velikim gradovima.
Što zapravo više nije ni SDP, a to je puno gora vijest za Davora Bernardića.
Što s preslagivanjem?
I tako dolazimo do glavnog pitanja nakon prvog kruga lokalnih izbora: što će sada biti s preslagivanjem u Hrvatskom saboru?
Rastu li Plenkovićeve šanse da preživi na vlasti ili ćemo ipak nakon lokalnih dočekati i nove parlamentarne izbore? I ako hoćemo, je li HDZ sada pokazao da na njih ponovno izlazi kao favorit?
Teško je pogađati Plenkovićeve poteze, naročito nakon što je preko noći izazvao političku krizu u Saboru, ali nakon što je propustio prvu priliku da raspiše izbore kad je izbacio Most, ovi rezultati izbora pružili su mu drugu šansu.
Jer, Most je u bunkeru, SDP je izgubljen, ljevica je u opadanju, Živi zid i HDSSB su u raspadu, desnica i desni centar pokazuju znakove dominacije, a iz cijelog ovog meteža HDZ je - po tko zna koji put - izašao najmanje okrznut.
Ne toliko svojom zaslugom, koliko slabošću svojih glavnih protivnika.
SDP je pod Davorom Bernardićem totalno izgubio kompas, kao i samopouzdanje, njegovo šlepanje uz neovisne i kandidate drugih stranaka razotkriva slabost i kadrovsko rasulo.
Bruna kvari planove?
HNS se hvali određenim uspjesima na terenu, ali što se više hvali, to sam sebi umanjuje šanse za preslagivanje s HDZ-om u Saboru, budući da bi time poništio sve ono na čemu sada radi. Slično je s Beljakovim HSS-om kojemu je SDP obećao još više ulaznih mjesta u Saboru.
A Prgometovim porazom u Zagrebu od Brune Esih Plenković je, barem po sinoćnjim signalima, izgubio tri desna glasa u Saboru i tako doveo u pitanje svoj plan rekonfiguracije većine.
Dakle, koliko god se Plenkovićeve šanse za preslagivanje u Saboru ovim izborima smanjuju, toliko ovi rezultati na lokalnim izborima povećavaju njegov optimizam za nastup na parlamentarnim izborima.
To, naravno, zvuči obeshrabrujuće, dobrim dijelom čak i šokantno.
Prije godinu dana HDZ je srušio vlastitu Vladu i još uvjerljivije pobijedio na izvanrednim izborima. Sada HDZ ponovno ruši svoju Vladu, manipulira s većinom u Saboru, izaziva političku i ustavnu krizu, Vlada bez većine, bez ministara, bez legitimiteta... I opet bilježi još bolje rezultate.
A SDP i ljevica dodatno tonu.
I koliko god se govorilo o mrvljenju političke scene, o najezdi novih kandidata, stranaka i lista, o nekim alternativama i trećim putevima, čini se da Hrvatska i dalje postojano maršira u naručje HDZ-a.
Kad se HDZ hvali da je "poplavio Hrvatsku" to obično asocira na elementarnu nepogodu.