Kakva je ovo tek zbrka nastala.
Sjedinjene Države, one u kojima neonacisti i rasisti marširaju pod pokroviteljstvom predsjednika Donalda Trumpa, u izvješću State Departmenta o stanju ljudskih prava za 2016. godine prozivaju Hrvatsku zbog veličanja NDH, umanjivanja ustaških zločina, raspirivanja antisrpskih osjećaja i još mnogo toga.
A onda, jedan od prozvanih u tom izvješću, bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović, optuži SAD za "falsificiranje izvješća hrvatske pseudoljevičarske scene" i ustane u obranu Donalda Trumpa od "pseudoljevičarskog agitpropa i difamacijske kampanje".
Dakle, Trumpova Amerika poziva se na hrvatske ljevičare, a onda prozvani desničar brani Trumpa od drugih ljevičara.
Tko je tu zapravo lud?
Koga briga za Ameriku?
U prvom redu, kako se ti "pseudoljevičari", a zapravo svi liberalni kritičari i manjinski aktivisti u Hrvatskoj, mogu pouzdati u težinu kritika institucije zemlje u kojoj je evidentna veza između Bijele kuće i militantnih nacista u Charlottesvilleu?
Tko još u ovoj američkoj administraciji vidi luč slobode i demokracije?
Zatim, kako se ta Amerika, odnosno njezin State Department, osjeća kad u obranu njezina predsjednika Trumpa ustaje osoba koja je u izvještaju spomenuta kao jedna od inspiratora neoustaškog sentimenta u Hrvatskoj?
I onda, što je Hasanbegović mislio kad je neizravno optužio State Department da izmišlja priče o njegovoj ulozi u bujanju NDH nostalgije, a onda krenuo opravdavati Trumpa koji je još u kampanji, pa i nakon nje, svojim riječima poslužio kao inspirator i(li) pokrovitelj rasizma, neonacizma i "bjelačkog nacionalizma"?
Time nije odbacio kritike SAD-a već ih samo dodatno afirmirao.
Brani se od optužbi za fašizam, a onda brani predsjednika SAD-a kojeg cijeli svijet optužuje za neonacizam.
Haso bi objavio rat, ali...
Možemo se i malo našaliti: Hasanbegović je skoro objavio rat SAD-u, kao što je to učinio i poglavnik Ante Pavelić 1941. godine, samo kad se na čelu SAD-a ne bi nalazila osoba s kojom Hasanbegović dijeli stavove.
Ne znamo je li luđe da Trumpova Amerika napada Hasanbegovića ili da Hasanbegović napada Ameriku i brani Trumpa.
Samozvani lider nove hrvatske desnice optužio je sinoć američko veleposlanstvo u Zagrebu ("iz vremena bivše predsjedničke administracije") da je "u nedostatku ozbiljne analitike nekritički preuzelo i proslijedilo falsificirano izvješće hrvatske nevladine, prokazivačke i preplaćene pseudoljevičarske scene".
Njegov idol Trump ne bi vjerojatno znao sastaviti ovakvu rečenicu i pitanje je bi je njegovi sljedbenici razumjeli, ali Hasanbegović je zato pokazao kako vrlo dobro barata totalitarističkom terminologijom o "prokazivačkoj" sceni.
O onima koji "prokazuju" svoje protivnike Americi i svijetu. Tako se izražavaju samo diktatori.
Prokazivači ljevičari
Ali naglašavanjem činjenice da je izvještaj o stanju ljudskih prava (temeljen i na izvještajima manjina, Židova, Srpske pravoslavne crkve i drugih) sastavljeno za mandata administracije Baracka Obame Hasanbegović želi sugerirati kako više nade polaže u buduću Trumpovu veleposlaničku ekipu.
Onu koja se neće oslanjati na "prokazivačke pseudoljevičare", već na istinu koju će im servirati Zlatko Hasanbegović i njegova ekipa. Ako je uopće ima.
Uglavnom, ovaj slučaj potvrdio je problem na koji smo ukazivali onoga trena kad je Donald Trump dobio predsjedničke izbore.
Amerika će pod njegovim vodstvom (ili pod njegovom sjenom) izgubiti moralni autoritet kojeg je pokušavala graditi desetljećima, tijekom kojih je služila kao uzdanica demokratskim snagama u borbi protiv diktatora, autokrata, fašista i neonacista.
Uzdanica diktatorima
Štoviše, Trump je sada poslužio kao uzdanica mnogim malim (kvazi)diktatorima u istočnoj Europi, od Mađarske do Poljske, s tendencijom širenja (sve do Zlatka Hasanbegovića), a izvještaji njegove administracije o ljudskim pravima poslužit će za sprdnju osobama poput Hasanbegovića.
Dok neonacisti marširaju američkim gradovima sa zapaljenim bakljama (doduše, onim vrtnim) i urlaju "Jews will not replace us" ("Židovi nas neće zamijeniti"), pozivajući se na Donalda Trumpa, židovske organizacije prijavljuju State Departmentu slučajeve antisemitizma i buđenja fašizma u Hrvatskoj i drugim zemljama.
Hrvatska još uvijek nema neonacista na čelu države, dok je boravak Zlatka Hasanbegovića u Vladi trajao dovoljno kratko, što sve ne znači da fašizam u Hrvatskoj i dalje ne buja u svim svojim oblicima: u odnosu prema manjinama, oporbi, medijima, odgoju, obitelji, naciji, antifašizmu, Drugom svjetskom ratu, Ustavu, zakonima, prema ateistima...
Iskazuje se i u toleriranju govora mržnje i pozivima na strijeljanje pripadnika nevladinih udruga ("prokazivača"), kao i u toleriranju HOS-ovih ploča i spomenika u Jasenovcu i drugdje.
I ne treba nam State Department da nam to kaže. A još nam manje treba Hasanbegović da se s time složi.