Kad je predsjednik Hajduka Marin Brbić danas oko 18 sati zatvorio za sobom vrata kancelarije na Poljudu i sjeo u automobil kojim se odvezao kući u Tučepe, za njim je ostala gomila obavljenog posla i još veća gomila onoga što nije obavio, onoga što će ga dočekati kad sutra ujutro u 8 sati dođe natrag.

Među ostalim, na njegovom je stolu ostala i zabilješka da bi trebao poslati brzojav sa čestitkom Dinamu za osvojeni naslov prvaka Hrvatske. Brzojav Brbić danas nije poslao, a kako stvari stoje niti neće, ma koliko predsjednik Hajduka bio svjestan da bi to bilo sportski i korektno i da bi se tim činom izdigao iz ''močvare hrvatskog nogometa''.

U Španjolskoj je običaj da na El Clasicu igrači lošije momčadi stanu u špalir i pljeskom dočekaju budućeg prvaka, ako je prije derbija osigurao naslov. Kod nas je uobičajeno da nakon derbija igrači Hajduka u špaliru pogrdama ispraćaju suca. Zadnji put Ivana Bebeka, koji ih je oštetio za očigledan penal i isključenje Šime Vrsaljka, te je tom svojom odlukom direktno utjecao na rezultat. I nije im to bio prvi, vjerojatno ni zadnji put da su umjesto protivnika ispraćali suca.

Dinamo je ove godine nesporno kvalitetnija momčad od Hajduka i vjerojatno bi i bez ičije pomoći i vjetra u leđa premoćno osvojili naslov prvaka. No u odluci čestitati Dinamu ili ne, Brbić se nije vodio sportskim, nego nekim drugim razlozima i teško da mu bilo tko može zamjeriti što je donio odluku da sportskom rivalu uskrati čestitku.

Brbić je čvrsto odlučio, sve dok sudačka organizacija i suci učestalo griješe na štetu njegova kluba, koji trpi i maćehinski odnos HNS-ovih dužnosnika i zaposlenika, sve dok u istoj ligi nastupaju Dinamo i njegov ''satelit'' Lokomotiva... neće biti ni čestitke za osvojeni naslov. I premda je čestitka poraženog pobjedniku stvar sportske kulture i pristojnosti, jednako je tako i otvoreno odbijanje čestitke jasna poruka pobjedniku kako poraženi njegovu pobjedu ne smatra ni sportskom, ni zasluženom.