Političari nemaju puno stvari na kojima mogu graditi svoju karijeru. Vjerodostojnost i nekorumpiranost su dvije osnovne osobine koji bi svatko od njih trebao imati. Bez obzira na stavove, bili lijevi ili desni ili srednji, slagali se s njima ili ne. A baš vjerodostojnost je ono na čemu se gradi povjerenje birača, omogućuje provođenje politika i reformi te, na kraju, osvaja još jedan mandat ili ne.

A mi svakodnevno svjedočimo nevjerojatnom licemjerju naših političara.

Posljednja je Kolinda Grabar Kitarović koja je opet pokazala da ima jedno lice za hrvatsku publiku, drugo za van, a treće za svaku prigodu. Tako je i sa sporazumom iz Marrakecha koji omogućuje upravljanje migracijama. Predsjednica ga je hvalila u UN-u, poslala je i pismo Ministarstvu vanjskih poslova u kojemu nema zamjerke na njega, a onda je u odgovoru desnoj populaciji u emisiji “Bujica” rekla da ga neće potpisivati i da razumije zabrinutost zbog njega.

Nije sad važno što predsjednica i ne potpisuje taj dokument, činjenica je da jedno odgovara desnoj publici u Hrvatskoj, a drugo priča u svijetu. Dakle, prilagođava stav kako bi dobila koji glas više. A kad se stav tako mijenja, onda ga i nema.

Ovaj tjedan svjedočili smo i zgražanju nekih ministara iz Vlade, poput Dražena Bošnjakovića i Nade Murganić, što je Milan Bandić u Zagrebu otpisao i do 10.000 kuna duga bogatašima bez imovinskog cenzusa. A ista ta Vlada je na isti način, vjerojatno istim tim osobama, uradila isto. Oni su i donijeli zakon bez socijalnih kriterija.

Da ne pričamo o licemjerju onih 20 koji su u saborske klupe zasjeli s jednom političkom strankom, a onda su stranački kaput brzo promijenili. Ali i dalje tvrde da nisu iznevjerili ni jednog birača. Takva niska razina političke kulture je nevjerojatna.

Pitaju li se političari ikad kako će im vjerovati građani ako sami sebi skaču u usta? Vjerojatno ne. Kao što i ne shvaćaju da svakim takvim potezom još više ogađuju politiku građanima.