Ravnatelj HRT-a Goran Radman pretvorio se u vjerojatno najveći debakl ove vlasti.
Ali i u njezin najsnažniji simbol.
Od trenutka njegova izbora, pa sve do otvorenih zahtjeva Nadzornog odbora HRT-a i nekih saborskih zastupnika za njegovom smjenom, Radman je uspio isproducirati toliko skandala, napraviti toliko grešaka, toliko se osramotiti i izblamirati, kako to nije uspjelo ni jednom njegovu prethodniku.
I sve to u samo devet mjeseci.
Kaos i nered
Da bi na Prisavlju ostao isti kaos, isti ako ne i još gori nered, izgubljenost, pri čemu je Radman postojano gubio povjerenje svojih zaposlenika. Baš kao što je to uspjelo Milanovićevoj koaliciji u ove dvije godine mandata.
Sjetimo se što se Radmanu sve stavlja na teret. Prvo je unaprijed proglašen novim ravnateljem, i to dogovorom premijera i predsjednika. Zatim je upao u očito nezavršenu sagu oko sukoba interesa: od toga da još ima vlasničke udjele u privatnoj firmi i sjedi u nadzornim odborima banaka i korporacija, pa do najnovijeg otkrića da posjeduje hotel u Sloveniji.
Rezovi su nužni, ali ne u mojoj kući
Od čovjeka koji je kao šef Nacionalnog vijeća za konkurentnost poručivao da su "oštri rezovi nužni, ne može se više kupovati vrijeme", postao je ravnatelj koji čuva stare zasluge, njeguje stare i proizvodi nove nepravde te održava status quo na Prisavlju.
Najavljivao je da će podnijeti ostavku ako ga proglase krivim za sukob interesa, pa je preko toga mirno prešao. Umjesto poštivanja zakona, ponudio nam je svoju riječ da neće biti u sukobu interesa.
Po zakonu se nije smio miješati u program, ali je svejedno preko tajnice poručio uredništvu Dnevnika da uvrste prilog o nagradi koju je dobila tvrtka njegova prijatelja. A naredio je i da se pusti njegova integralna izjava, zbog čega je Maja Sever povukla svoj potpis s uredničke ekipe Dnevnika.
Nepotizmi i kumovi
Trebao se boriti protiv nepotizma i korupcije, pa je svog vjenčanog kuma postavio za glavnog urednika Prvog programa HTV-a. Kasnije ga je ipak smijenio, ali nije podnio ostavku.
Smijenio je urednika Informativnog programa zbog preuranjenog objavljivanja predizbornih rezultata, ali i zato što je u Dnevniku nekoliko dana prije toga objavljen prilog o Radmanovu sukobu interesa.
Da bi se ovih dana doguralo do toga da je na Youtubeu osvanula snimka na kojoj Radman dobacuje seksističke komentare jednoj zaposlenici HRT-a. "Nisam dugo znao da Nelu zovu Noga iz nekog razloga, a baš mi se čini da bi to bila dobra prilika za pokazati zašto te zovu Noga", kazao je Radman pred punom dvoranom, kojoj to nije bilo nimalo smiješno.
Sva sreća da nije čuo da jadnu Nelu zovu nekako sekspilnije.
Svaki posebno ili sve zajedno
Uglavnom, svaka od opisanih stvari mogla bi sama za sebe biti razlog za ostavku. Međutim, Radman ne želi povući taj potez, premda je za časni uzmak već i sada kasno. Radije će čekati nečasni poraz.
Recimo, ako saborski odbor zatraži njegovu smjenu.
No, kao što se vidi, Radmanov mandat na HRT-u sadrži u sebi svaki od elemenata Kukuriku vladavine.
Imenovanje kumova i prijatelja, sukob interesa ministara i dužnosnika, odustajanje od oštrih rezova i zadržavanje postojećeg stanja ("Mogli smo to možda prije napraviti, ali eto sad to činimo", postala je Milanovićeva mantra), iznevjerena očekivanja, seksizam (Milanovićeva poruka ženama da budu pametnije pa nitko neće primijetiti da su žene), verbalni ispadi čelnika koalicije (odakle da počnemo?), kao i zaobilaženje ili krojenje zakona.
Da bi onda novinari bili krivi za sve. I postali "pronositelji zla".
Goran Radman je tako postao Kukuriku koalicija u malom.
Granice vlastite nesposobnosti
Pati od istih simptoma: simptoma blefera, odsustva vizije, simptoma iz Murphyjeva zakona koji kaže da "svatko dogurava do granica vlastite nesposobnosti", simptoma kuma, narcističkog sljepila, simptoma urote i zavjere, a na koncu i pozivanja na prošlost kao alibija.
Bilo bi stoga doista neobično kad bi ga Sabor smijenio. Bez obzira na ono što misli HNS-ov Goran Beus Richembergh ili laburist Branko Vukšić, pa i sam premijer Zoran Milanović koji se nedavno u intervjuu Novom listu nagovijestio određeno nezadovoljstvo uređivačkom politikom HRT-a gdje se njegovu vladu prekomjerno kritizira.
Kad bi nakon samo devet mjeseci smijenila Radmana, Kukuriku koalicija zapravo bi presudila sama sebi.