Kladim se da se i Gobac već zaželio izbornika poput Kljuna koji je u stanju i Tuđmanu se usprotiviti, a kamoli šefu Saveza.

Zamislimo anketu. Što mislite, tko je odlučio da Lacković ne ide na EP? Ponuđeni odgovori - Gobac, Goluža. Da, najmanje 75 posto anketiranih smatra da je odlučio Goluža, imalo bi smisla ljutiti se na Golužu, zahtijevati smjenu izbornika. Ovako...

Golužu sam upoznao ranih devedesetih. Gotovo pa bijesan mi je prišao i pitao: “Jeste li vi gospodin Brzaj?”. Simpa, sav zajapuren, a ipak toga na koga je bijesan naziva gospodinom. Nisam bio gospodin Brzaj. Sam mu se javio pa su njih dvojica raspravili dvije, tri riječi teksta koje se Goluži nisu svidjele. 

Sve je to u opisu posla. I njegova, i našeg, i mojeg. I Španovićeva, kome je Goluža došao na prag emisije, i to ne praznih ruku, nego s darovima, ali ne i u emisiju.

Kakav je Goluža bio na parketu, takav je na klupi. I padne li mu grah tako da u staračkim godinama sjedne u kakvu fotelju, vjerojatno će i u fotelji biti jednako srčan, jednako prgav. Možda s godinama ipak postane malo taktičniji, malo mudriji. Da ne bude zabune, odavno sam se izjasnio. Nakon što su se odrekli Balića, napisao sam: “Gobac, Goluža, namjerno tim redom, vratite ga makar čir od muke dobili. 

Ako je Balić mogao žrtvovati zdravlje, možete i vas dvojica ego. Ili što već”. Isto mislim i o Lackoviću. Trebao je biti tamo, ma i na štakama. Pravila su jasna. Ne povedeš li Balića, kao što Kljun u Atlantu nije poveo Šolu, od naroda te spašava samo zlato. Ne povedeš li Lackovića, a Lac kaže da bi mogao igrati, sorry, stari, pokloni ti nama knjižnicu udžbenika za trenere, džaba ti je. Možda bi bilo bolje da si Španu poklonio Gopca za gosta u emisiji.

Da mi to skratimo. Kao što Ćiro često lupeta, tako je i Goluža kakav je. I svo zlo bilo u tome. A, kao što bi Hajduku dobro došao netko poput Mamića, zamislimo da nogomet i košarka imaju rezultate kao rukomet, tj. gazdu poput Gopca. Da šizimo na cijeli svijet ako smo četvrti u Europi ili u svijetu.