Prava je šteta što je šator otišao u prošlost.
Jer, sada bi Đuro Glogoški barem znao zbog čega ga treba podići.
Godinu dana je u njemu proveo pod izlikom nekih apstraktnih strahova, duševnih boli, političkih trvenja, zbog fiktivnog digniteta, zbog konkretnih financija i mirovina, zbog osjećaja zapostavljenosti i usamljenosti...
Sad nas uvjerava da su strahovi postali realni.
"Branitelji su ogorčeni", kaže Đuro Glogoški u sinoćnjem Otvorenom, komentirajući vijest o otvaranju Poglavlja 23. u pregovorima Srbije za ulazak u Europsku uniju, unatoč činjenici da nije ukinula zakon prema kojem može uhititi bilo kojeg hrvatskog branitelja osumnjičenog za ratni zločin.
"Branitelji se plaše putovati u Bosnu ili Srbiju", kuka vođa šatoraša na HTV-u, "jer ne znaju jesu li na listi od 300 imena branitelja".
A jučer na presici bio je još dramatičniji. "Hrvatska vlada odlučila je pregovarati s četnicima, a hrvatske su branitelje stavili pred gotov čin".
Nema plinskih boca
Zvuči dramatično. Zvuči kao nešto zbog čega bi vrijedilo podići šator. Ali šatora više nema. Prosvjeda nema. Nema plinskih boca, dramatičnih povorki, poziva na oružje, mobiliziranja braniteljskih brigada, prijetnji jurišem na Markov trg.
Ima tek skrušeni Glogoški. Koji govori o Vladi za koju se godinu dana borio, a koja je sada, eto, pregovarala sa četnicima.
Redaju se optužbe: obitelji stradalih ne mogu to prihvatiti, Vlada je okrenula leđa braniteljima, okrenuli su leđa Domovinskom ratu, najodgovornija je diplomacija i "Vlada u cjelini".
A šator? Što je sa šatorom?
"Šator je bio pokazatelj da se u Hrvatskoj neke stvari ne mogu postići demokratskim putem. Ostaje nam samo da prosvjedujemo, kao što se prosvjeduje u drugim zemljama, a vidjeli ste kako to izgleda".
Vidjeli smo. Ali vidjeli smo i kako se prosvjeduje u Hrvatskoj.
Jurišanjem na policijske kordone, postavljanjem plinskih boca na ulice, urlanjem pod privatnim stanom predsjednika Vlade, hvatanjem policajaca za grkljan...
Iako nisu imali pojma zbog čega sve to zapravo rade. Osim da sruše Milanovićevu vladu i dovedu ovu Vladu koja, kako to dobro zvuči, "pregovara sa četnicima".
Bajakovo umjesto Markova trga
Branitelji sada kažu da imaju konkretan razlog za prosvjed. Ali jedino što se konkretno spomenulo bio je odlazak na Bajakovo, unatoč činjenici da je Markov trg puno bliži. Tamo možda neće zateći nikoga, ali barem ih čekaju crkveno utočište i masna janjetina.
Međutim, Josip Đakić (HDZ) umjesto toga daje svojoj Vladi rok do prvog rujna da to riješi ili će "nazvati diplomaciju pravim imenom". Diplomaciju, ne Vladu, ne stranke u Vladi. I da, to stvarno zastrašujuće zvuči.
Kakvim bi imenom u istim okolnostima nazvao diplomaciju Vesne Pusić? Bi li imena uopće bila potrebna ili bi se s etiketiranja prešlo na konkretne stvari?
Doista, prava je šteta što je šator otišao u prošlost. Jer danas bi u njega sigurno pohrlila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, ne bi li utješila zabrinute branitelje i poduzela sve da im izađe u susret kao što je to obećala u predizbornoj kampanji.
Ovako, nije branitelje čak ni pozvala na Pantovčak. Da im objasni o čemu se tu radi. I o čemu je nedavno razgovarala s premijerom Vučićem.
Ali dobro, nije ovo ništa novo. Ne događa se ništa na što već nismo navikli i što nismo proteklih godina već viđali.
Stara priča, novi šatoraši
Branitelji ruše SDP-ovu Vladu, samo da bi ih prevarila ona HDZ-ova: lociranjem i transferiranjem Ante Gotovine, procesuiranjem hrvatskih ratnih zločina, koaliranjem sa SDSS-om, promocijom ćirilice u Vukovaru, zatajivanjem podataka o listama za uhićenje branitelja u Srbiji zbog čega je uhićen Veljko Marić...
A sada, eto, i "pregovaranjem sa četnicima".
I što će Đuro Glogoški učiniti?
Učinit će ono što se od njega i očekuje. Pričekat će parlamentarne izbore i smjenu vlasti, a onda opet podići šator, aktivirati plinske boce, podići brigade, nažvrljati transparente, izglancati bistu Franje Tuđmana u spomen njegovoj aboliciji srpskih pobunjenika i ustati u zaštitu digniteta i života hrvatskih branitelja.
Drugačije nisu navikli.