Iako je golemom dijelu hrvatske javnosti zdrav razum govorio da se zatvaranjem ili ograničavanjem rada samo nekoliko noćnih klubova na obali može ozbiljno usporiti naglo širenje virusa, oni koji su plaćeni da o tome brinu nisu reagirali.

Sad je i znanstvenik dr. Ivan Đikić upro prstom upravo u noćne klubove, jasno poručivši da je očito pogodovanje njihovim vlasnicima bila ozbiljna pogreška. Nema jasnog objašnjenja zašto takve odluke nisu na vrijeme donesene, osim da je mala skupina vlasnika tih klubova uspjela izlobirati povoljan tretman za svoj biznis.

Istina, nisu ni prvi ni zadnji koji to čine, ali talijanski, austrijski ili češki podaci o mjestima na kojima su se zarazili njihovi mladi državljani ne ostavljaju sumnje da je to bilo pogrešno i pogubno.

Sad je prekasno, prijeti nam eksponencijalni rast, i to više nije nikakva strategija niti model. Jer dosad se valjda moglo shvatiti: nema plesa s virusom, nema švedskog ni japanskog modela, do imuniteta krda vodi staza koja ubija.

Postoje samo oni koji nastoje kontrolirati zarazu i znaju što čine, i oni koji nemaju pojma što im se događa i što ih čeka.

Pitali smo naše ministre zašto su pustili da cijela sezona sad postane žrtvom nekoliko noćnih klubova i njihovih vlasnika. Zašto niste osmislili jasne i moguće scenarije za novu školsku godinu?

Zašto s Austrijancima ili Talijanima niste dogovorili da samo određene regije bude proglašene rizičnima? Zašto niste turistima ponudili povoljne i pristupačne testove?

Ni na jedno od pitanja nisu imali konkretan odgovor.

Gdje je nestao onaj stožer koji je, čak i uz nerijetko dvostruke kriterije, ipak ostavljao dojam da kontrolira situaciju?