Posljednji dani suživota Igora Tudora i Hajduka bili su poput lošega braka, čekalo se samo da jedna strana prekine napokon agoniju i pokrene zahtjev za razvod.

Nije bila u pitanju treća osoba - “ljubav” je pukla jer je uprava brinula samo o financijama i tome kako pod bilo koju cijenu spasiti klub od stečaja, dok je s druge strane Tudor želio što jaču momčad, koju mu klub nije mogao osigurati. I baš kao u lošem braku, u kome muž stalno kritizira ženu jer puno troši, a žena muža jer je škrt, tako je i ljubav Tudora i Hajduka pukla zbog financija.

Tudor je ultimativno zahtijevao da mu se dovede pojačanje u liku stopera Krke Nikole Žižića, ali je vodstvo kluba to odbilo. Nisu željeli platiti 15-ak tisuća eura odštete jer su smatrali da Tudor ima dovoljno stopera u momčadi.

Žižić je u cijeloj priči sporedan lik, mogao je to biti bilo tko, jer Tudor je već neko vrijeme razmišljao o ovom potezu. Sve teže je podnosio štednju, pogotovo kad se suočio s nekvalitetnim terenima na pripremama u Istri i otkazivanjem prijateljskih susreta. Nadao se da će se prodajom Sušića nešto promijeniti, ali... Predsjednik Brbić možda u javnosti i ostavlja dojam blagog i mirnog čovjeka, no kad je u pitanju posao, riječ je o hladnom profesionalcu bez previše emocija. Onog časa kad je trener podnio ostavku, krenuo je u potragu za novim. I njemu je, izgleda, bilo dosta Tudora.