Kad ti se ne digne kad treba

Sretan vam Dan zahvalnosti za plodove zemlje kojeg ste možda propustili jer je bio u subotu, ali zato ove srijede, 16.10. stignete proslaviti Svjetski dan hrane.

Tako piše u ovogodišnjem prazničnom kalendaru. U ove datume naši političari još nisu intervenirali i ne znam uopće kako bih komentirao ove zadnje izmjene. Zakaj? Čemu?

Taman se privikneš na jedno, pa promijene.

Onda se privikneš na te nove datume pa onda opet promijene. Dobro – dajte se više odlučite. Nezgodno je to kad čovjek napravi plan za produženi vikend jer ako smo u nečem majstori – onda je to u spajanju.

Čovječe, kako mi znamo lijepo spojiti sve te dane. Ja baš i ne jer radim u privatnom sektoru gdje ta spajalačka shema baš i ne pali, ali poznajem ljude koji to mogu napraviti i da - malo sam ljubomoran.

Vratimo se malo na protekli vikend i Dan zahvalnosti za plodove zemlje. To je praznik uz koji se u Hrvatskoj najčešće obilježava i Dan kruha.

Ako imate klince onda znate što znači Dan kruha i kako se isti obilježava u hrvatskim školama. Dan kruha vole svi osim matera. To je dan kad ionako prezauzete matere biraju jednu od dvije mogućnosti koje su pred njih stavljene.

Hoće li kruh za svog osnovnoškolca peći večer prije školske svečanosti ili će se probuditi na sam taj dan i ranom zorom dizati germu za najukusniju krušnu štrucu najzlatnije boje koje će njezino dijete s ponosom odnijeti u školu.

I nije to jednostavna dvojba jer ako se odluči za ovu jutarnju opciju postoji mogućnost da se germa neće dići pa ništa od kruha i eto instant ranojutarnje obiteljske katastrofe.

Žena viče na muža jer je zaboravio kupiti frišku germu i kaj da ona sad napravi od ove kojoj je rok istekao još prije tri tjedna.

Dijete neutješno plače jer će biti jedino u razredu koje će donijeti ništa. Ni krušnu mrvu, a kamoli kruh.

Starija sestra koja je bolesna pa ne ide u školu ovaj tjedan zafrkava ovu mlađu jer nema što za odnijeti i stres se samo gomila i povećava.

Buja, raste.

Za razliku od kvaščevih gljivica koje i dalje beživotno leže utopljene u mlijeku u tupperware zdjelici na radijatoru.

Muž ljut na sve skupa u sebi psuje. Sve redom. I dan kruha, i školu, i ženu koja ga proziva. I frenda kojeg je sreo u subotu pa je umjesto u dućan otišao s njim na kavu i ostavio popis za dućan na stolu u kafiću. Sve.

Je*em ti dan kruha da ti je*em.

Kompleksi su kompleksna stvar

Zato je možda bolje ipak taj kruh ispeći dan ranije jer u slučaju problema imaš vremena za popravni, ali…ta opcija je samo za one matere amaterke.

Gospoja i ja smo u toj amaterskoj kategoriji. I to pečenje kruha oko Dana kruh nam je baš super jer klinci se tomu baš jako vesele.

Ima onih matera kojima je ovakva opcija skandalozna i neprihvatljiva jer njihov kruh mora biti „najljepšiji“. To su one matere koje peku dvostruko dizani kruh u obliku osmerostruke pletenice, fino izbalansirane hrskave korice i točno pogođene nijanse zlatne.

Taj svečani dan dijete ne putuje autobusom u školu jer jesenska jutra znaju biti hladna, a nedopustivo je da se kruh ohladi. U školu se kruh dostavlja omotan štikanom krpom pokojne bake, gotovo pa vruć ne bi li se taman ohladio do velikog odmora kada će musava dječica na stol izvaditi uratke svojih matera te pokušati zadiviti prijatelje iz razreda.

I učiteljicu.

Ima takvih matera kojima je Dan kruha prilika za dokazivanje pa čak i posramljivanje ostalih matera, ali kompleksi su zaista kompleksna stvar. O tome neki drugi put.

Pročitao sam neki dan pismo iznervirane, iskompleksirane i očito jako frustrirane ženice iz Zagreba koja je od Dana kruha napravila cijelu priču. S negativnim predznakom.

Nisu mi nikada bili jasni ljudi koji mogu od svake sitnice napraviti problem.

Frustrirana gospođo, pa kak' vam se da?

To je ona vrsta ljudi, sigurno poznajete neke od njih koji uvijek kompliciraju i oko najjednostavnije, najbenignije moguće stvari i ako ima i jedan promil šanse da stvar dodatno zakompliciraju – tu su.

Prvi su u redu, grabe priliku i sretni su jer su si pokvarili dan, tjedan, život, a da tog nisu ni svjesni.

Gospođa iz Zagreba strahovito se uzrujala oko Dana kruha koji će se uskoro obilježiti u školi koju pohađa njezino dijete. I neće se krušni dan obilježiti samo u toj školi jer dan kruha se obilježava u gotovo svim hrvatskim osnovnim školama.

Bed je samo što su ovaj tjedan i štrajkovi po školama, pa će možda neke škole ovu svečanost preskočiti ove godine. Ja sam ok s tim štrajkovima jer gospoja je u prosvjeti pa je njena povišica indirektno i moja povišica, a i veliki sam pobornik prosvjetarskih prava pa što se štrajka tiče – da, podržavam.

Čitava ta ideja oko Dana kruha je sasvim ok, jer se u kompletu obilježava i Dan zahvalnosti za plodove zemlje, a tu je i Svjetski dan hrane.

Klince se uči o čitavom procesu nastajanju kruha. Od sadnje pšenice pa do finalnog proizvoda u obliku kuha, peciva, pogača…iz ruku vještih ili manje vještih matera koji su uostalom i donijeli taj dan u školu.

Obavljanje vjerskih rituala nad djecom?!

Zagrebačku gospođu, kao i jednu gospođu godinu prije (navodi isti portal - podaci poznati redakciji) u cijeloj ovoj priči smeta vjerski trenutak.

Ovogodišnja frustrirana gospođa je čak i poslala dopis ravnatelju te ga zamolila da joj ponudi rješenje što će napraviti s njezinim djetetom jer oni nisu vjernici.

Gospođama su pronašle problem u tome što se na obilježavanju Dana kruha pojavljuje i svećenik i to je nešto što gospođe jako uznemiruje.

Gospođe, dajte se opustite malo.

Ak' vam se nije digla germa ne znači da morate biti baš tak' jako frustrirane.

Te školske priredbe su tak „simple“ da zaista nema potrebe dizati tenzije na jednu takvu razinu. Klinci pročitaju neke svoje sastavke na temu kruha, drugi izrecitiraju neke pjesmice, ravnatelj prozbori par riječi, a nakon njega i svećenik kaže pokoju. Pomoli se i that's it.

Kraj priče, klinci navale tamaniti taj kruh i to je to.

Zaista ne vidim čemu toliki bijes oko svećeničke prisutnosti bez obzira na to jeste li vjernici ili ne. Ide li vaše dijete na vjeronauk ili ne?

Ja sam također od onih koji misle da bi se vjeronauk trebao učiti u crkvi, a ne u školi.

Da - i ja sam od onih koji misle da se crkva previše miješa u stvari u koje ne bi trebala jer su prisutni u svim sferama – od abortusa pa do politike.

Svugdje guraju svoje prste, a i neke druge organe, ali…

Imam stanovite „probleme“ s crkvom i nekim njihovim postupcima, ali s crkvom. Ne vjerom.

Moja djeca idu na vjeronauk jer to je njihov izbor kao što je i vjera moj izbor, ali i da ne idu na vjeronauk i da smo ateisti – ne bih se toliko uzbuđivao oko svećenika na Danu kruha.

Čemu?

Hrvatska je katolička zemlja s nešto manje od 90% građana koji su izjasnili kao katolici pa vas prisustvo svećenika na školskoj priredbi povodom Dana kruha ne bi trebalo toliko čuditi. Pogotovo iz razloga što kruh i pšenica imaju posebno značenje za katolike pa jedno ide s drugim ruku pod ruku.

Slažem se s vama da cijela priredba može i bez svećenika, ali me zaista nimalo ne smeta. I mislim da ne bi trebalo nikog smetati jer se moramo naučiti poštivanju različitosti bez obzira bili vjernici ili ne.

Smeta me to što ste, drage frustirane gospođe napravile problem tamo gdje ga nema. Spominjete diskriminaciju, kršenje ustavnih prava, prskanje ustajalom vodom, prisiljavanje vaše djece na nešto što ne žele.

Smeta vas što svećenik „obavlja vjerske rituale nad vašom djecom“. Kakve rituale? Djecu ateiste po školama ne prozivaju javno i ne žrtvuju ih ritualno.

Dvije tri rečenice kako je kruh bitan simbol u vjeri i jedan Oče naš. Gdje je problem?

Frustirane gospođe – idite u miru

Dajte se smirite. Svijet funkcionira na način ili bi trebao funkcionirati na način da se manjina mora prilagoditi većini, a ne obrnuto - uz dužno poštovanje prema drugačijem izboru.

Poštujem svačiji izbor na vjersko (ne)opredjeljenje, pa i vaš, ali mislim ste se malo pretjerano uzbudile oko ovog pitanja. Zar ne bi bilo bolje, manje diskriminatorno, a više svjetonazorski i multikulturalno pri tom šireći horizonte svom djetetu - da ste vašim klincima objasnili kako stvari stoje po pitanju Dana kruha.

Objasnili im što kruh znači u katoličkom svijetu i zašto je svećenik prisutan na Danu kruha te kako treba poštivati nečiju vjeru te mu taj Dan kruha prezentirati kao jednu svjetovnu lekciju. „Vidiš sine – tako to rade u katoličkom svijetu. Kruh označava to i to…itd.“.

Sjednite s njim, približite mu različitosti, naučite ga kako Muslimani slave Bajram, Židovi slave Pashu i Hanuku – imaju ovakve ili onakve običaje.

To bi bilo puno ispravnije.

Moja kćeri su imale u razredu i muslimane i ateiste. Ateisti su najnormalnije sudjelovali na ovoj svečanosti kao i dijete muslimanske vjeroispovijesti.

Dapače, na nastavi su jednom pri učenju svjetskih religija aktivno uključili djevojčicu muslimanske vjeroispovijesti koja je svojim prijateljima iz razreda održala jedno predavanje i prezentaciju o islamu. Pa zar to nije krasno.

Takve stvari treba poticati, a ne nepotrebno sipati žuč, a ako se baš nikako ne možete pomiriti s tim da vaše dijete bude na Danu kruha, svečanosti koja traje dvadesetak minuta, siguran sam da bi učiteljica dozvolila da vaše dijete pričeka u učionici, čita knjigu, kopa nos i ne sudjeluje aktivno u svečanosti ili ne d'o Bog – bude poprskano ustajalom vodom.

Možda je cijela ova vaša akcija samo iz razloga što ne znate ispeći kruh.

Ma ni to nije sramota, ali umjesto da pišete dopise, potrošite vrijeme na traženje recepta za osmerostruko prepletenu štrucu kruha.

Ovako sve vodi u jednom krivom smjeru.

U Hrvatskoj sada imamo i Udrugu za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog pomanja svijeta koja se također vrlo aktivno bori protiv svećenika na Danu kruha.

Ma dajte me nemojte…

Ako se prava ireligioznih osoba krše Danom kruha onda je društvo zaista otišlo u…

Samo mi se jako diže tlak, a koliko vidim i germa mi se baš fino digla pa moram ići.

Keep calm oko Dana kruha - frustrirane gospođe. Idite u miru.

Take A Break.

-

Fotografija: Vedran Tolić