Transparentnost je jedna stvar.
Prisvajanje projekta jednog državnog ministarstva za promociju političke stranke nešto je posve drugo.
Predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak i ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak danas su u stranačkim prostorijama organizirali press konferenciju na kojoj su predstavili novu online platformu za "javno i transparentno" praćenje procesa obrazovne reforme pri Ministarstvu znanosti i obrazovanja.
Nisu to učinili u Ministarstvu obrazovanja. Nije to Divjak učinila kao ministrica obrazovanja. Učinili su to u stranačkim prostorijama, na stranačkim funkcijama i za potrebe reklamiranja jedne političke stranke.
Kao da već nismo dovoljno puta čuli propovijed o tome da je reforma obrazovanja jedini, najvažniji i ključni projekt HNS-a.
"Od danas svi građani u Hrvatskoj na platformi na stranicama HNS-a mogu u realnom vremenu pratiti proces Ministarstva znanosti koji se odnosi na obrazovnu reformu", pohvalio se Vrdoljak.
Zašto stranka, a ne ministarstvo?
Nije, međutim, pojasnio zašto građani ne mogu taj proces pratiti na stranicama Ministarstva obrazovanja, već moraju otvarati web stranicu jedne stranke za koju ne glasaju, ne simpatiziraju je, nisu njezini članovi i ne misle da je reforma cijelog obrazovanja stranačka stvar.
Možda stranka misli zaraditi na klikovima?
Po stupanju na svoju dužnost Blaženka Divjak je poručila kako je njezin "temeljni cilj maksimalna depolitizacija svih procesa u obrazovanju". Sada, pak, reformu obrazovanja gura u naručje jedne političke stranke koja čak nije ni najveća u Vladi, već tek njezin prirepak.
Što je u neku ruku možda i logično. HNS na ovaj način neizravno priznaje da Ministarstvo obrazovanja nije u potpunosti njihovo, već ga dijeli s HDZ-om i Hrastom. Otprilike kao i broj tajnika i pomoćnika. Stoga je vjerojatno praktičnije da svoju promociju odrađuje preko stranke, da se partneri slučajno ne uvrijede ili naljute.
Ovo je državni, a ne stranački projekt
Istodobno, HNS ne bi imao problem s promocijom svoje reforme obrazovanja kad bi ona bila na razini prijedloga jedne oporbene stranke koja kontrira Vladi sa svojim idejama i konceptima. Međutim, ovdje se radi o članici vladajuće koalicije. O stranci koja ima ministricu obrazovanja u Vladi i koja na raspolaganju ima čitav resor i sve mehanizme u njemu.
Ovako, pojednostavljeno, ispada da HDZ podržava HNS u reformi obrazovanja, a narodnjaci onda oduzimaju pravo HDZ-u da se javno reklamira s projektom kurikularne reforme. Kad bi on to želio, naravno.
Ili se može zaključiti da Vrdoljak i Divjak ovime otvaraju prostor HDZ-u i Hrastu da na svojim stranačkim stranicama promoviraju neke svoje ideje ili još bolje, da naprosto i oni podijele ovaj proces obrazovne reforme kojom se hvali Vrdoljak.
Zašto bi, pobogu, HNS imao monopol na to?
To je, u krajnjoj liniji, HDZ-ova vlada, a ministrica Divjak ipak ima šefa u liku premijera Andreja Plenkovića.
Dakle, ono što je transparentnost zapravo je uzurpiranje. A ono što bi trebala biti depolitizacija, pretvorilo se u stranačko otimanje za najvažniju reformu hrvatskog društva.
Pa da se zna tko je za nju najviše zaslužan. I čije je ona vlasništvo.