Svjetla u Banskim dvorima noćas opet gore. Premijer Milanović okupio je svoju ministarsku elitu. Na ulazu u Vladu viđeni su Slavko Linić, za njim je stigao Branko Grčić, dopješačio je i Gordan Maras, a iz kočije je iskočio Željko Jovanović.

- Homo homini lupus est - pozdravio ih je Milanović i dodao kako se ispričava sam sebi jer radi navečer iako je imao naporan radni dan.

- Danas sam se namučio na toj press konferenciji, ali nemamo vremena za gubljenje. Poslije presice otišao sam na lagani ručkić u Takenoko, a nakon toga mislio ubit' oko u uredu. No toliko sam razmišljao da mi san nikako nije stizao na oči. I napokon sam shvatio što me muči - pa mi smo ove Audije debelo preplatili! Čak i po ovim nižim cijenama, do kojih sam došao razgovarajući sa sobom prošle noći. Mi smo ih zapravo nabavili besplatno - dodao je s neodoljivim smiješkom. 

- Bravo - otelo se Liniću.

- Maestralno. I ja sam znao da nešto ne štima s tom računicom. Sad mi je laknulo - dometnuo je Grčić. 

- Oči su ti ocean - prošaptao je Maras.

Uto su zaškripala masivna vrata premijerova ureda. Na ulazu poznat lik. Svi ga uglas veselo pozdraviše.

- Ali to nije sve - dodao je nenadan ali uvijek rado viđen gost.

- Ne samo da nas, pardon, vas, ti auti nisu ništa koštali nego ste na njima i zaradili. Porezno je sve jasno - zaključio je. 

Bio je to Branko Šegon. Nije mogao odbiti premijerov poziv za pomoć u raspetljavanju ove automobilske drame koja je prijetila da postane Vladina katastrofa. A zapravo je pobjeda. Čista ko suza.

- Nema frke, dečki. Sve sam vam to izračunao pro bono. Naravno, onaj novi kreditić kod Kovačeva ćete mi srediti - šeretski je namignuo.

- I Slavko, daj mu riješi ona državna jamstva - dometnuo je Milanović.

- Dobro, napokon je sve jasno. Treba sutra sazvati novu presicu - predložio je Jovanović i promrmljao da ga više ništa neće natjerati u kočiju.

- Naravno, pa mi smo transparentni. Samo pošteno. Najavit ću na presici i da vam svima smanjujem plaću od 5 do 10 posto, što je prema mojim zadnjim izračunima barem 40 posto – kazao je Milanović.

- A ja ću vam kroz poreze srediti da se to uopće ne osjeti na vašim plaćama – predložio je Šegon. 

- Bravo - još je jednom izustio Linić. 

- Dakle, plaće režem svima osim sebi. I to zato što sam se ja tog prijedloga prvi sjetio – veli Milanović.

- Naravno, premijeru. Pa ne možemo rezati plaću onima koji najviše rade. Treba razmisliti o nekoj nagradici za vas, nekom bonusiću - doda Maras.

- Dobra ideja. S takvim stavom daleko ćeš dogurati - zaključi premijer.

Maras zadovoljno protrlja ruke i posprdno se iskezi Liniću: 
- Vrijeme ti curi... 

- To ti je tempus fugit - objasni Milanović i umjesto pozdrava samo tiho doda: 
- Per aspera ad astra. Terra est stella.

Bila je to još jedna pobjeda istinoljubivosti, nepokolebljivosti, predanog rada za narod...