Razlog minimalnog poraza od Grka stane u jednu jedinu prostu rečenicu. Grčka je imala Vassilisa Spanoulisa. Moglo bi se dodati i da su, kad se lomio rezultat, Spanoulisu asistirali prekaljeni Printezis i Bouorusis, no nije potrebno, sve ključne poteze ionako je vukao Spanoulis. U isto vrijeme napade su na drugoj strani terena završavali Hezonja i Šarić. I to je ključna razlika. Kad već nije bilo Bogdanovića i Tomasa, koji bi takve šuteve bez straha uzeli, klinci su barem pokazali da imaju 'mu*a', što je svakako dobro za budućnost naše košarke.

Genijalnost Spanoulisa, u pravu je Roko Ukić, počiva dijelom i na tome što ga sudačka trojka čuva od sitnih prljavština. No takav je tretman Spanoulis zaradio igranjem i pobjeđivanjem na najvišem nivou. Godinama. Nije ga imao na početku karijere, niti je rješavao utakmice na velikim natjecanjima u Hezonjinim i Šarićevim godinama. Hezonji je 20, Šariću 21, a Spanoulis je ušao u reprezentaciju na OI u Ateni s 22. I to kao treći play, iza nedodirljivog Papaloukasa i jednako dobrog Diamantidisa. I od tada je nakupio gomilu iskustva, ovo mu je deseto veliko natjecanje. Osvojio je tri Eurolige, šest prvenstava, ima dvije medalje s Eurobasketa, jednu sa SP..., i u pravilu je bio u glavnim rolama, s loptom u ruci kad je sat otkucavao zadnje sekunde utakmica.

- Spanoulis bi i s četiri pekara na ovom Eurobasketu bio kandidat za medalju, a kako ne bi bio s Printezisom, Antetokounmpom, Bourousisom - kazao je uoči Eurobasketa Božidar Maljković.

I nije bio daleko od istine. A opet, ni naši nisu baš bez iskustva, osim spomenutih klinaca Hezonje i Šarića, svi su stariji od 26, no nemaju klasu kao Spanoulis, ili nemaju 'mu*a'. A s njima se rodiš, ili ne. Ili jesi, ili nisi. Spanoulis je. I klasa, a ima i 'mu*a'. Pokazao je to bezbroj puta. I kad je njegova supruga, gospođa Olympia Chopsonidou, bila u blaženom stanju. I kad nije.

Kad je 'Kill Bill' vidio da se situacija ne razvija dobro po njega i suigrače, a zaostajali su osam koševa na početku četvrte četvrtine, uzeo je loptu u ruke i pokazao tko je gazda. Najprije je stavio tricu, potom u sljedećem napadu i tri bacanja, a između drugog i trećeg bacanja još je stigao isprovocirati Žorića, koji je dobio tehničku. Istina, Hrvatska se držala još neko vrijeme, ali kad se pri kraju lomio rezultat, lopta je bila u rukama najboljeg playa Europe, ili se vrtjela akcije za njega. Pet puta za redom ista, s dva različita završetka. Šut za tri ili asistencije Sloukasu, Bourusisu i Printezisu na zicer. I 'ćao đaci'. Tako to rade majstori, a Hrvatska takvog igrača nema. Već dugo. Predugo. Otprilike toliko dugo, koliko smo bez medalje na velikim natjecanjima.