Vijest je bila mala, skoro na granici bizarnosti. No bilo je samo pitanje vremena kad ćemo na nju nabasati.
Mještani Pribislavca, malog međimurskog mjesta, ovoga su vikenda odlučili uzeti stvari u svoje ruke.
Javno su poručili kako ne mogu više trpjeti provale u poduzetničkoj zoni, konstantne krađe i uništavanje njihove imovine. A ne mogu više trpjeti ni uvjerenje kako policija i sudovi ne čine dovoljno na njihovoj zaštiti od provalnika. Ogorčeni su zbog kriminala, a još više su ogorčeni zbog nemoći nadležnih tijela da se tom kriminalu stane na kraj.
I na prvi pogled, teško da bi im netko mogao zamjeriti.
Doista je teško svakodnevno zbrajati štetu koja se broji u desecima tisuća kuna, popravljati ogradu, mijenjati razbijene prozore, vrtjeti snimke video nadzora na kojima se vide lopovi kako usred bijela dana iznose njihovu robu kroz rupe na ogradi.
A još je teže slušati opravdanja policije. To je doista frustrirajuće. Toliko frustrirajuće da su mještani i poduzetnici već gotovo prestali prijavljivati krađe.
Da bi ih ta frustracija, a tu dolazimo do onog najvažnijeg, dovela do ideje o osnivanju udruge građana za zaštitu imovine.
Ukratko, mještani su digli ruke od policije i pravosuđa i odlučili sami riješiti problem.
Uzeli zakon u svoje ruke
Na prvi pogled, njihova reakcija je posve očekivana u doba generalnog pada povjerenja u policiju, sudove, zakone i pravni sustav. Moglo bi se čak i reći da ona na ovoj mikro razini oslikava raspoloženje sve većeg dijela hrvatskih građana.
I zato je potencijalno veoma opasna.
Jer, osnivanje takve udruge, najprije u Pribislavcu, a potom možda i u ostalim krajevima Hrvatske, povlači za sobom brojna pitanja. Recimo, njezini bi se članovi navodno trebali organizirati u zaštiti svoje imovine od provalnika, ali kako i čime?
Hoće li pritom koristiti oružje? Kakvo oružje? Kojim mjerama se namjeravaju služiti? I koliko daleko su u tome spremni ići?
Ako već govore kako više ne vjeruju hrvatskim sudovima, znači li to da će oni sami suditi lopovima?
I zapravo, koliko daleko bi išla ta njihova inicijativa: možda do stvaranja nekakve privatne milicije, do prijekih i ad hoc sudova, do krojenja vlastitih zakona?
Dobro, možda cijela stvar neće otići toliko daleko, ali već je i sama najava dovoljno upozoravajuća. Još više ako se prisjetimo da je sam ministar u Vladi, dakle osoba koja bi trebala vjerovati u pravni sustav, javno poručio kako je "trebalo strijeljati one koji su ubijali i pljačkali nakon Oluje". Ne uhititi i suditi, nego baš strijeljati. Toliko o povjerenju u zakone.
Vodi u bezvlašće
Međutim, ovo je liberalno društvo, a u njemu su se građani odrekli dijela vlastitog suvereniteta, poput prava da sami presude lopovima ili pljačkašima, i prenijeli ga na državu, odnosno na policiju i sudove koji postupaju po zakonima. Svaki drugi oblik organiziranja i djelovanja vodi u bezvlašće.
Danas se nekakva udruga građana obračunava s provalnicima, jučer se udruga branitelja obračunavala s ćiriličnim pločama na državnim institucijama - a preko njih i s vlastima koje su ih postavile - a već sutra će bijesna rulja voditi osumnjičene na vješala. Lopove, pedofile, silovatelje, tajkune, korumpirane političare...
Primjer Pribislavca, koliko god u ovom trenutku bio lokaliziran i zapravo još uvijek u granicama bizarnosti, pokazuje što bi se sve moglo dogoditi kad eskalira nezadovoljstvo građana zakonima, sudovima, efikasnošću policije i općenito pravnim sustavom.
Naravno, s frustracijom mještana Pribislavca lako se poistovjetiti. Osjetili su je svi hrvatski građani pogođeni nepravdom ili kriminalom, svi oni koji su ostali na cesti, bez zaštite policije, sudova i države, prepušteni nebrizi, nemoći ili naprosto volji jačeg.
Osjećaju je oni koji su tražili zaštitu na sudu i nisu je dobili, svi oni koji su trebali pomoć policije, a nisu je dobili, svi oni koji su ljuti zbog nedorečenih zakona, preblagih presuda, nepoštenih i nepravednih ishoda.
Svi oni koji na vlastite oči gledaju kako se nesmetano i nekažnjeno krade, pljačka, uništava i laže.
No, znači li to da bi građani trebali uzeti stvari u svoje ruke?
Osnivati nekakve udruge za zaštitu od lopova, neke privatne milicije, zaštitarske službe, organizacije gnjevnih pravednika?
Najteže je biti žrtva
Nema sumnje, mještani Pribislavca su u pravu. Oni su žrtve: ne samo lopova i vandala, nego i policije i sudova. Ali koliko god to zvučalo primamljivo, kao najlakši i najbrži način spašavanja vlastite imovine, rješenje ipak ne leži u vlastitom krojenju pravde.
Čak i unatoč činjenici da je sličnih pokušaja bilo i ranije, poput zauzimanja uništenih tvornica gdje su prevareni radnici tražili pravdu jer je nisu mogli dobiti regularnim putem. Da bi na koncu shvatili da je nikakvim drugim putem ne mogu dobiti.
Povjerenje u pravni sustav ove zemlje u tolikoj mjeri je već narušeno da nam najmanje trebaju inicijative poput one u Pribislavcu. Osim kao oblik neformalnog pritiska na sustav da se što prije reformira, nakon što je predugo bio uzrokom nepravde i frustracije, dovodeći ljude do toga da uzimaju pravdu u svoje ruke.
Očajnim Međimurcima to neće sutra sačuvati prozore, vrata, ogradu i robu vrijednu desetke tisuća kuna, ali ipak, sva druga rješenja potencijalno su još opasnija.