Vjera i povjerenje su zeznuti fenomeni. Vjera i povjerenje nisu mjerljive, propisane zakonitosti, a opet od njih ovisi i ekonomija i politika. Samo od njih ovisi hoće li neka banka opstati, hoće li ekonomija rasti, pa na kraju i hoće li netko ostati u zemlji ili iseliti i hoće li neka Vlada opstati. Povjerenje u “vjerodostojnog” Andreja Plenkovića narušeno je aferom Hotmail, kad se vidjelo da su se autori obogatili na zakonu za koji se tvrdilo da spašava gospodarstvo. Svaki zakon koji Vlada bude donosila bit će pod posebnom lupom i teško obranjiv.

“Tako su govorili da spašavaju gospodarstvo, a u biti su omogućili bogaćenje na Agrokoru svojoj kliki.” Nije više potrebno razumjeti neki novi zakon, ta rečenica će biti mač za sve protivnike bilo kojeg Vladina poteza. Pa bio on dugoročno i pozitivan. Reforme će biti nemoguće provoditi u takvoj atmosferi.

I zato su Plenković i njegovi ministri trebali učiniti sve da vrate povjerenje ako žele vladati još dvije godine. A što oni čine? Smanjuju ovlasti Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, i to još bezobrazno pravdaju na način da se ovlasti povećavaju jer neće biti propisanih kažnjivih djela i sankcija. Kaže ministar Kuščević, kad nešto nije propisano, oni će sami odlučiti gdje je sukob interesa, pa time imaju šire ovlasti. Ono što ne spominje je da će takve arbitrarne odluke sigurno pasti na sudu.

Dakle, riječ je o perfidnom pokušaju da se političare još više zaštiti, da ne moraju snositi ni onu moralnu, političku odgovornost. Vade se zubi instituciji koja je dosad postavila više standarde odgovornosti u politici. Umjesto da se nakon prinuđene ostavke Martine Dalić premijer pobrine da se zakoni promijene kako se njezin slučaj ne bi više ponovio, njegova Vlada ide za tim da se za takve slučajeve ne odgovora. I to je još gore od same afere koja je pojedinačni slučaj. Oni žele zaštititi sve buduće aferaše. A takvim ponašanjem sigurno više ne zaslužuju ni imalo povjerenja.