Raspričao se jučer premijer Andrej Plenković o predsjedniku Zoranu Milanoviću.

Kao što se nije raspričao o Viliju Berošu i Dijani Zadravec, kao što se nije raspričao o Josipi Rimac i njezinoj hobotnici, o pomoćnicima i državnim tajnicima koji su uhvaćeni u istragu Uskoka...

Ali zato se raspištoljio u bezveznom prepucavanju s Milanovićem o njihovim putovanjima u Albaniju i Finsku, o "derneku u Helsinkiju" i ručkovima u Taču, o tome tko je kome što rekao u Kninu i što je o tome netko mislio... 

Jer to je Plenković doživio mnogo ozbiljnije od svih afera koje mu se već tjednima pletu pod nogama. To je tema koja je zahtijevala njegovu pažnju, dragocjeno vrijeme i politički angažman.

"Predsjednik očito ima neki problem", rekao je premijer jučer novinarima, "a svaki put kada ima problem, on traži neku slamku spasa. Počinje se baviti nekim drugim ljudima, drugim temama poput, kako on kaže, derneka u Finskoj".

Rugala se sova sjenici

Da, zvuči kao nešto što bi Milanović učinio. 

Ali zvuči i kao nešto što bi učinio i sam Plenković. Tražio neku "slamku spasa". Krenuo se baviti "nekim drugim ljudima, drugim temama".

Recimo, Milanovićem i njegovim putovanjem u Albaniju.

Pogotovo kad premijer "ima neki problem". A Plenković ih, hvala na pitanju, ima na bacanje. Kao što ima vremena na bacanje za infantilno prepucavanje s predsjednikom države. Ali i za držanje predavanja o službenim putovanjima i "žanrovima" državničkih susreta.

Danima je premijer šutio o skandaloznom telefonskom razgovoru Dijane Zadravec i Vilija Beroša oko imenovanja ravnatelja KB Sestre milosrdnice, u kojem je "Andrej" spomenut nekoliko puta, zajedno s optužbama za nezakonite natječaje, nezakonito snimanje, neispravne imovinske kartice. 

Što je Plenković o tome rekao nakon duge šutnje? 

Važnije teme

"Bitno je da se u toj konkretnoj bolnici ponovi natječaj i da se izabere novo vodstvo", kazao je premijer. A s Berošem nije stigao o tome razgovarati. "Nismo imali previše vremena za tu temu, imali smo važnijih tema".

Kao što premijer Plenković ima važnijih tema, u obliku Milanovića i njegovih ručkova u Taču, putovanja u Albaniju i sitnih čarki. On bi radije razgovarao o tome, nego o ozbiljnim optužbama na račun njegova ministra zdravstva, kao i na njega osobno, za koga se aludiralo da osobno stoji iza imenovanja ravnatelja bolnica.

Nije Plenković smatrao potrebnim ovako opširno komentirati ni hobotnicu Josipe Rimac i državne tajnike u Ministarstvu branitelja koji još nisu smijenjeni, iako su obuhvaćeni istragom, niti pomoćnika ministra Tomislava Ćorića koji je podnio ostavku. Da se poštedi ministra.

O tim temama Plenković je veoma štur. O Milanoviću je razvezao Markove konake.

Samoobrana i zaštita

Štoviše, premijer je otvorio dušu i o tom famoznom "derneku u Helsinkiju", ali svejedno je odbio dostaviti tražene dokumente o tom putovanju Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa. 

Ignorira ovu temu kad mu odgovara. Razglaba o toj temi kad mora pokriti puno neugodnije teme.

Međutim, ne radi se ovdje samo o Plenkoviću.

Ni predsjednik Milanović nije otvorio svađu s premijerom oko bitnih tema poput spomenutih Beroša, Zadravec, Josipe Rimac, hobotnica i namještenih natječaja. Ni njega se to ne tiče previše.

A o "derneku u Helsinkiju" progovorio je tek u samoobrani, kad se našao na udaru zbog svoje plovidbe vojnom jahtom u Albaniju.

On se pravi da napada, Plenković se pravi da se brani.

Glume dogovorene ratove i zamaraju nas osobnim podbadanjima, kao klinci na velikom odmoru. Dok ozbiljne stvari prolaze bez reakcija i posljedica.

Neka se premijer i predsjednik svađaju. Samo neka od toga društvo ima neke koristi.