Ako se javlja - ona već ide gledati koja je sala slobodna za svadbu iduću subotu. Ako se javlja previše, opet to nije dobro. To guši, ona je individua koja treba svoj prostor. I da se ne lažemo, većina nas je barem jednom bila neka od nijansi dramaturginje.

Ova moja upoznala je prije dva tjedna frajera: lijep, šarmantan, obrazovan, ima smisla za humor, svašta nešto. Ma baš ono Limited Edition. Popili piće - šalje on poruke, prošetali - šalje poruke i lajka slike, otišli u kino - on zove i razgovaraju satima.

Poljubili se - naravno, frajer nestane. Ne javlja se. Cijelih 10 sati! Šta sad?

Organizira se stručni konzilij svih raspoloživih prijateljica, kreira se posebna grupa za dopisivanje naziva ‘Svi su oni isti’. Traži se veza u GSS-u da ga se precizno locira. Sve u grupi memoriraju njegov broj kako bi se moglo pratiti putem raznih uređaja kada je zadnji put bio online na Wappu, Viberu i Fejsu. Skidaju se i druge aplikacije preko kojih se šalju poruke. Ne budi lijena, da budemo sigurni je li bio online ili offline. To je od životne važnosti, ne prepuštamo ništa slučaju. Otvaraju se lažni Fejsbuk profili, pusti ti, tehnologija je to. Nikad ne znaš može li on vidjeti ako ti gledaš njegov profil.

Organiziraju se noćne i dnevne smjene prijateljica. Tim 1 zadužen je za praćenje hoće li se dotični check in-ati u nekom klubu ili kafiću, nakon čega je moguće organizirati spontani posjet istome. Tim 2 zadužen je za praćenje lajkova na njegovim slikama te brzo i učinkovito istraživanje svih informacija o lijepim ženama koje su lajkale: tko su one, jesu li uživo tako lijepe, kakvog su morala, bračnog statusa i koje su im mrlje iz prošlosti. Tim 3 su specijalke, baš ono elitna postrojba. Samo najsposobnije, one su zadužene za Insta Story. To kratko traje i tu se greške ne dopuštaju. Sve su to bitni detalji za slučaj ‘Čekanje da se frajer javi’ poznatiji javnosti kao moderna inačica kultnog djela ‘Patnje mladog Werthera’. Neka je on normalan, neka nije prošlo 24 sata otkad se zadnji put javio, neka je legalno da se ti njemu javiš. Pusti, takvo je vrijeme, opreza nikad dosta.

Nakon 20 sati 26 minuta i 4 sekunde, konačno se čuje ‘dr drn’, stiže poruka. Da je ona sada otvori? Kako bi rekla Neda Ukraden, nisam ti ja bilo tko. To se čeka, minimalno parni broj sati da prođe. Onda se pročita. Onda još barem jedno 47 minuta nemoj odgovoriti.

Neka on vidi da si pogledala i da nisi odmah odgovorila. Neka čeka, neka osvijesti da imaš pametnijeg posla od toga da njega čekaš. Rješavaš glad u svijetu, raspravljaš s Trumpom o globalnom zatopljenju, tražiš sudsku zabranu za sve obožavatelje koji te zamaraju, svašta bitno imaš ti za obaviti prije nego njemu odgovoriš. Neka vidi on da se takve ne nalaze svaki dan.

U međuvremenu, u istoj galaksiji, svjedočimo i drugoj krajnosti. Slučaj Prejavljač, vezan za frajera koji se previše javlja, odmah je upoznaje s rodbinom i prijateljima, planira zajedničku duboku starost u kućici u cvijeću i naposljetku uzrokuje napad klaustrofobije. Kraj njega ponestaje prostora. Ne može ona, to nju guši, to je previše.

Upoznala ih je zajednička prijateljica. On je odmah pitao broj, istu večer poslao je poruku za laku noć. Slušamo mi na kavi: ‘To je pravi frajer. Kako je poduzetan, tako treba. To sam čekala!’ Vidjeli su se par puta - to se već tipka ljubavi, micica, mucica. Otišli u kino - upoznaju se sestre, tetke i roditelji. Ona već pita Google koji su najbolji recepti za nedjeljni kolač da zadivi buduću svekrvu. Poljube se - na kavama se već diskutira je li bolje dojiti dijete ili koristiti zamjensko mlijeko. Planira hoće li dijete imati tradicionalno ime ili pak ono neko moderno, neko za Instagram, Noel #babyboy. To je ljubav pregolema. Na fejsu se mijenja ime u Ana Tomekova (ekstremni slučajevi idu na zajednički profil Ana Tomislav Prezimenić). Ma samo ljubav.

Onda odjednom, nešto ne valja. Šok i nevjerica. Ne zna ona što točno, ali nije to to više.

Smanjuje se intenzitet ljubavnih ispada, počinje isplivavati površnost odnosa i na kraju cijela priča rezultira brzim i naglim prekidom. Na Fejs se vraća djevojačko prezime, na status se stavlja ljubavna pjesma ili hrabri citat uz #nijetoto #nijeišlo. Pa kako bi išlo kad ne znaš što želiš. Ili barem što ne želiš. Kad se zaljubiš u imaginarnu sliku, a ne u ono što netko uistinu jest. Ne možeš znati što stoji iza slike, ako si odlučila sinu dati ime Noel/ tražiti vezu u GSS-u prije nego ste prošli zajedno neke stvari. Od onih banalnih poput smrdljivih čarapa i lošeg zadaha pa do onih gorkih kada te život zašamara pa najbolje vidiš kako ‘ko diše.

Jedna od najgorih stvari koju si možemo napraviti je pokušavati kompenzirati neki dio koji nam nedostaje odabirom (pogrešnog) partnera, prijatelja, čega god.

Na kraju krajeva, ponekad je samoća potrebna da naučiš nešto o sebi, da se prihvatiš, da se zavoliš i budeš sposobna zapravo voljeti nekoga. Samoća nije najgora stvar na svijetu. Dapače, puno je bolja nego usamljenost udvoje.

Izvorni tekst pročitajte ovdje. 

O autorici:

Pjesnik i klaun u jednom tijelu. Umjesto terorizma odabrala pisanje kao najefikasnije oružje u borbi protiv ljudske gluposti. Velika ljubiteljica putovanja, minusa na računu, dobrih ljudi i pretakanja misli na stranice bloka. Ciganska duša bez talenta za pjevanje, damski sarma fanatik, intolerantna na mliječne proizvode i umjetne karaktere. Blokerica, povremeno kaotična, povremeno normalna.