Vijest o smrti umirovljenog pape Benedikta XVI. nezaobilazno nameće misao o dobrom građanskom odgoju i drevnoj rimskoj mudrosti koja nalaže da se o mrtvima govori “samo najbolje”. Nekad mi se čini da je takav način govora rezerviran za ljude u čije je živote i djela bolje ne zadirati kako se nekome od njih ne bi narušila neonska aureola. No vjerujem da se prešućivanjem, potiskivanjem i brisanjem iz biografije javnih osoba svih onih opaski koje narušavaju režimski retuširanu sliku njihova lika i djela ozbiljnije i štetnije po samu javnost ugrožavaju i dobar odgoj i potraga za istinom. Princip “o mrtvima sve najbolje” vrijedi za ljude koji su živjeli tiho i nenametljivo te nisu imali utjecaja na tuđe živote. Budući da je Joseph Ratzinger a.k.a. Benedikt XVI. prirodom svog poziva i posla utjecao na milijarde vjernika (ali i svih onih koji se još traže), ovaj princip ne može vrijediti za njega.