Malo je ljudi čije se umijeće pregovaranja može usporediti s Mamićevim. Nije to uspjelo Židovu Danielu Levyju, Arseneu Wengeru, Massimu Morattiju pa kako će, za Boga dragoga, Jakši Frankoviću, kolekcionaru značaka, odjevenom u dres Manchester Uniteda?!
Za sve Dinamove značke, od 1945. pa do dana današnjega, traži 30.000 eura. Ispalio je Jakša, smetnuvši s uma s kim razgovara... I da mu je kolekcija - nepotpuna!
- Gdje su značke od 1911. do 1945. - upitao bi Mamić.
- Kakva sad 1911.? Pa nisu Hajdukove, Dinamove su - streslo bi Jakšu, zaboravivši da je i zagrebačkom klubu 102 godine.
Takav previd odmah smanjuje cijenu. Puno je Zdravku 30.000 eura, no da ih on prodaje, vrijedile bi najmanje 60.000! Prodao bi ih Zdravko, primjerice, predsjedniku Lyona, uvjerivši ga da mu za potpuno bogatstvo, kulturno i materijalno, nedostaje samo - Dinamova značka! Zapravo, uopće ne treba čuditi kupi li Maminjo značke, pa ih "frkne" nekom šeiku koji dođe po Alena Halilovića.
- 15 milijuna, 325.000 eura - rekao bi Zdravko Nasseru Al Khelaifiju, gazdi PSG-a.
- Molim? Otkud ovih 325.000 - stresao bi se Khelafi.
- Ne znate? Uz igrača, dobijate i značku - nasmiješio bi se Mamić i već sljedeći trenutak na ovratnik Khelaifijeva modra sakoa zakačio komad metala.
- Evooo, plavi sako, plava značka. K'o saliveno - protrljao bi rukama.
I završio posao. Možda griješim, ali obratite li pozornost na svečanu ložu PSG-a, vidjet ćete da katarski gazda na sakou ima nekakvu značku. Čiju? Kako čiju....