"Većina građana srami se ovakvog premijera", izjavio je Davor Bernardić prekjučer u Hrvatskom saboru.
Izjava ne samo da je bila točna, već i prilično hrabra.
Hrabra kad dolazi od političara kojeg se srami polovica njegove stranke, dobar dio članova i sve više birača. Kad dolazi od osobe koja se muči s vlastitim rejtingom, srozavajući pritom stranku u povijesne ponore.
Bilo je to hrabro od osobe koja ima vlastite afere sa stipendijom, koja ne zna tumačiti ankete, koja za svoje promašaje optužuje uvozne lobije i mračne sile, izaziva ruganje svojim nemuštim PR akcijama, i to uglavnom kod vlastitih birača.
A ni tajming takve izjave mu nije baš najbolje sjeo: u vrijeme kad se Bero obračunavao s Plenkovićem objavljena je fotka druženja SDP-ovih disidenata s bivšim šefom Zoranom Milanovićem. I oni se srame sadašnjeg šefa SDP-a.
Berine blamaže
Uglavnom, Davor Bernardić pokazao je ovim napadom na Plenkovića da je hrabar političar, ali ne baš promišljen, imajući u vidu njegovu vlastitu sklonost blamažama.
Sve to, međutim, otvara mnogo širi i važniji problem od činjenice da "Plenkovićeva Vlada nije sposobna provesti u djelo kupnju zrakoplova", kako reče Bernardić, pa se zbog toga "većina građana srami svog premijera".
Hrvatski građani dovedeni su u situaciju da se moraju sramiti gotovo čitave političke vrhuške.
Imamo mnogo razloga sramiti se zbog predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Još više zbog gradonačelnika Milana Bandića. Pa zbog dobrog dijela saborskih zastupnika. O Vladinim ministrima da se i ne govori.
A posebni kutak srama rezerviran je za oporbu: na čijem čelu bi trebao biti Bernardić, ali je zahvaljujući svojoj spretnosti uspio u glavnu oporbenu stranku promovirati Živi zid.
Sramimo se vlasti i oporbe
Kao građani sramimo se zbog vlasti i oporbe, zbog institucija i agencija, zbog uhljeba i negativne selekcije koja dovodi do toga da se država nalazi u rukama potkapacitiranih, lažljivih, primitivnih i nesposobnih političara.
Možda je Bernardić u pravu kad napada Plenkovića, možda se većina građana doista srami ovakvog premijera, ali još je sramotniji pogled na one koji bi tog Plenkovića trebali smijeniti i zamijeniti.
Ne samo na jadnog Beru koji u očajničkom nagonu za samoodržanjem na čelu stranke samo kopa još dublji grob SDP-u i ljevici, već i pogled na one koji su u toj stranci nesposobni tog nesposobnog Bernardića napokon smijeniti.
Sramotan je i pogled na drugu najjaču stranku u anketama, na Živi zid čiji lideri onda kad se javno ne sramote, provode brutalni linč protiv kritičara i novinara i općenito se promoviraju u "stranku opasnih namjera".
To je stranka, s izraženim obilježjima sekte, koja uživa sve veću podršku građana u anketama.
Koli i Zoki, tko je gori
Ili pogledajmo bitku za Pantovčak. Kolindu Grabar Kitarović, osobu koja se već toliko puta osramotila na funkciji da samo podsjećanje izaziva "susramlje", navodno bi na predsjedničkim izborima mogao smijeniti Zoran Milanović, političar koji i sam nosi pogolem naramak sramotnih ispada.
On bi trebao biti uzdanica ove druge Hrvatske, one koja se srami Plenkovića i Kolinde.
Nije li sve to sramotno?
Bernardić je, dakle, s pravom napao premijera zbog propale afere s avionima, to je doista bila državna sramota, ako ne i nešto gore.
Ali kad se Plenković osvrne preko ramena, iza sebe ne vidi nikoga tko bi ga mogao ugroziti.
Nažalost, ona "većina građana koja se srami ovakvog premijera" mogla bi se suočiti s istim problemom.