Nedavno je domaća javnost ostala šokirana potresnim snimkama 61-godišnjeg muškarca s invaliditetom koji je u zagrebačkom Vrapču primoran živjeti u smeću, ljudskim fekalijama te bez struje i vode. Više je izvora potvrdilo da je riječ o osobi koja nije sposobna brinuti se sama o sebi i nema nikoga tko bi skrbio o njemu. Da nije susjeda, ovaj bi čovjek, nažalost, već bio mrtav. Da stvar bude još gora, ovakvih pojedinaca sa sličnim ili pak lošijim životnim uvjetima u Hrvatskoj je i više nego što se misli. Kako to inače bude u ovakvim situacijama, umjesto da se bavimo rješavanjem konkretnih slučajeva i stvaranjem mehanizma kako nam se ovakvi propusti ne bi više događali, kod nas kreće potraga za dežurnim krivcem i ono poslovično pranje ruku.
Dok zagrebačka policija tvrdi da su njihovi službenici nakon svakog postupanja obavijestili Centar za socijalnu skrb, iz Centra odgovaraju da su o slučaju čovjeka koji živi u nehumanim uvjetima saznali tek nakon što je priča objavljena u medijima i da njegov slučaj nije bio u njihovoj evidenciji. Centar za socijalnu skrb si je sam zagorčao život nemuštim priopćenjima, iz kojih se lako da iščitati kako glavni i odgovorni ni sami nisu svjesni što im se događa pred vratima.