Nema razloga za izvanredne parlamentarne izbore dok god postoji većina od 76 ili više ruku, rekao je u utorak Gordan Jandroković, a to onda znači da tako misli i Andrej Plenković. Nakon pažljivog odvagivanja svih razloga “za” i “protiv” prijevremenih izbora, vrh HDZ-a odlučio je - čini se - zadržati status quo.

To nije najgore rješenje u ovoj situaciji. Novi izbori sigurno bi iznjedrili istog pobjednika kao i prošli put. To bi bio HDZ, no HDZ bez HNS-a, HDZ koji ne bi mogao treći put ući u koaliciju s Mostom, sa Živim zidom još manje, pa bi na raspolaganju imali samo dvije opcije - manjinsku vladu, slabiju od ove koju danas imamo - ili veliku koaliciju, koja bi cementirala propadanje Hrvatske u idućem četverogodišnjemu mandatu.

Ni HDZ ni SDP nemaju, naime, agendu ozbiljnog zaokreta. To su stranke koje misle da je s državom sve u redu - treba samo promijeniti pokoju poreznu stopu i pokoji propis i sve će biti OK. A neće jer je ovdje sve, kako bi rekao pjesnik Slamnig, postavljeno “relativno naopako”. Ostane li Plenković kod ove odluke, dat će vremena formiranju i konsolidaciji ozbiljne oporbe. Ne mora eventualna nova treća opcija dobiti izbore, bilo bi dovoljno da s 15 ili 20 mandata prisili pobjednika izbora na provođenje nekoliko ključnih reformi. U izbornom zakonodavstvu, u strukturi lokalne samouprave, u pravosuđu, u digitalizaciji, u izboru stručnih kadrova, u javnim natječajima, u stečajnom zakonu, u ovrhama... Državu treba učiniti jeftinijom, efikasnijom, poštenijom, transparentnijom. No zamisliva je - iako teško - i pobjeda “trećeg puta”; u Sloveniji su Ceraru za pobjedu trebala samo tri mjeseca.

Fer je, pošteno je, da ova vlada dovede do kraja procese u Agrokoru, Uljaniku, Petrokemiji, Imunološkom, 3. maju i sličnim tvrtkama. Oni su ih i doveli u ovo stanje. A boljih majstora na političkom tržištu trenutačno i nema. Uspiju li, naplatit će to. Ne uspiju li, platit će.