Samo tri dana uoči još jedne godišnjice i sjećanja na žrtve Vukovara, Beogradom će u subotu marširati četnički vojvoda Vojislav Šešelj. Haški sud je odlukom o puštanju ratnog zločinca na slobodu donio jednu od najsramnijih odluka od svojeg osnivanja.

Sud, koji je osnovan s ciljem istraživanja i kažnjavanja zločina te prava na zaštitu i dostojanstvo žrtava, ovom je odlukom svoje mjesto u povijesti - pomaknuo u prostor prezira i zaborava. Ni jedan slučaj u haškoj sudskoj povijesti nije sramotan poput ovog. Šešelj je svaku pojavu u sudnicu iskoristio za vrijeđanje i suda i međunarodnog prava. "Znate li kome se obraćate i tražite da ustane i sasluša optužnicu vi bjelosvjetski hohštapleri?", grmio je Šešelj. 

"Ja sam četnički vojvoda", ponižavao je bahato Šešelj sudsko vijeće u Hagu koje mu ni poslije 12 godina nije uspjelo izreći kaznu. Haški se sud u odluci o privremenom puštanju na slobodu pozvao na humane razloge i liječenje teško bolesnog čovjeka. Nepodnošljivi je istodobno zaborav na žrtve i ranjenike iz vukovarske bolnice, koje su upravo Šešeljevi četnici zvjerski ubijali na Ovčari.

Poseban je cinizam suda odredba prema kojoj se Šešelju, u odluci o puštanju na slobodu, zabranjuje svaki kontakt sa žrtvama i svjedocima.

Da je Haški sud zaista želio zaštititi žrtve i svjedoke, Šešelju bi, uz liječenje, zabranio svaki javni nastup, a za to tražio i posebnu garanciju srbijanske vlade.

No takve odredbe u haškoj odluci - nema. Šešelju, kojem je zabranjen kontakt sa "žrtvama", bit će dopušteno da na čelu svojeg četničkog pokreta još jednom "šeta" Beogradom praćen kamerama i mikrofonima.

I prije puštanja najavio je da se u "Srbiju vraća po osvetu". Ni ta izjava nije promijenila hašku odluku. Tragično i nedopustivo.