Bit će vrlo bitno znati rasporediti snage tijekom rukometnog turnira. Od utakmica koje će naša reprezentacija igrati u grupi B nijedna nije odlučujuća, koliko god je važno da se plasiramo u četvrtfinale. Najvažnije je pripremiti se za četvrtfinale, za utakmicu koja odlučuje u borbi za zlato i ostale medalje. U svakom slučaju držim da će ove godine zlatnu olimpijsku medalju osvojiti ona reprezentacija koja je došla u London mentalno najspremnija, poglavito za utakmice pod pritiskom - to je četvrtfinale i polufinale. 

To znači da igra koja nosi pobjedu je samo u našoj glavi. Naravno je da je vrlo važno da je naša reprezentacija došla u London vrlo pripremljena u svakom pogledu. Misli se na funkcionalne i motoričke sposobnosti, ali ipak prevagu ima dobra taktička pripravnost. Prateći imena ljudi koji su radili u stožerima reprezentacija koje igraju na turniru ne sumnjam da će sve reprezentacije biti odlično tjelesno pripremljene. Po mom uvjerenju prednost će imati one reprezentacije koje nisu zapostavile tehničku i taktičku pripremu na račun kondicijske jer nema te pripreme koja može amortizirati i kompenzirati sve deficite poglavito u taktičkoj pripremi. Biti kondicijski spreman, spremiti potencijal tijela na napor još uvijek ne znači da znaš igrati. Poglavito na turnirskom sustavu koji se igra u Londonu. 

Ona reprezentacija koja bude najhomogoniziranija i čiji sustav igre budi najbolji, čija obrana bude najbolja, a tranzicija najubojitija bit će u osjetnoj prednosti na ovogodišnjem turniru u Londonu. Prvi nastup s Južnom Korejom jako je važan.

Goluži sam stavio 'bubicu' u uho

Zbog pozivanja Igora Vorija kao jedinog pivota u Londonu nisam htio Slavku Goluži soliti pamet, pa makar mi bio učenik, jer ja nisam od onih trenera, koji to rade. No dao sam mu 'bubicu' u uho, jedno promišljanje. Rekao sam mu da je Vori bio osam godina mlađi u Ateni, a sad je osam godina stariji, Ne dao Bog da mu se dogodi povreda.

Losert nije taj koji se smije, ali je s osmijehom na licu predstavio svoju zemlju

Imao sam određenu emociju. Nadao sam da Venio neće bit sam i tako nije ni bilo. Lijepo ga je bilo vidjeti jer nije taj koji se puno smije, no sad se smijao. Vidio sam ponos kad je nosio naš barjak. Iako smo previše razjedinjeni, ipak smo ljudi koji vole svoju zemlju. Pratio nas je entuzijazam te smo se lijepo predstavili s osmjehom na licu. To nam je u trenutku krize jako potrebno. Otvaranje je pokazalo da nije sve tako crno...