I tako, saznali smo da je policija bila problem.
Prvo nam je to objasnio Tomislav Josić. "Dogovorili smo se da se policija miče s ulica te da se sklanjaju policijske ograde. To je prvi korak koji će omogućiti da grad normalno diše".
A nije disao dok policija nije spriječila daljnje divljanje, razbijanje, čekićanje ploča po državnim institucijama.
Nadovezao se Igor Gavrić: "Najbitnije je da je makar i mali pomak napravljen, a to je da se policija sklanja s ulica". A ta policija došla je u Vukovar kako bi osigurala provođenje zakona kojeg su stožeraši kršili.
Svoj prilog dao je i sam premijer Zoran Milanović. "Ploče ostaju na pročeljima zgrada, ali više ih neće osiguravati policija. Sada je na svačijoj savjesti i odgovornosti kako će se dalje ponašati te da se zna što je državna imovina".
Čemu služi policija?
Savjest? Odgovornost? A što je s obavezom svakog građanina da poštuje zakon, a ako ga prekrši, da onda slijede sankcije? Zar ćemo poštivanje zakona prepustiti "savjesti" pojedinca? Čemu onda služi policija?
I kad smo već kod toga, što će biti s onima koji su skidali ploče s vukovarskih instucija: hoće li biti sankcionirani?
Ali eto, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara požalio se premijeru da ga smeta upravo policija - što je iz njegove perspektive sasvim logično - te najavio da će tek odlazak policije smiriti stanje u gradu, koje je - kao što se sjećamo - bilo veoma staloženo sve dok nije stigla policija s barikadama.
Kao da smo odjednom osvanuli u nekom paralelnom svemiru.
Prosvjednici su skidali ploče dok nije stigla policija, a sada daju naslutiti (iako to neće izričito reći) da ih neće skidati ako policija ode.
Građani sami odgovorni
"Kada je riječ o dvojezičnim pločama koje su ranije postavljene, građani sami moraju biti odgovorni za svoje ponašanje, rekao je pravni savjetnik Vlado Iljkić, zanemarujući činjenicu da su građani (pod njihovom kontrolom) svoju odgovornost pokazali čim su ploče postavljene. Ne sjećamo se da je Iljkić tada prosvjedovao protiv toga i sam stao na branik obrane zakona, Ustava i državnih institucija za koje se tako glasno bori.
Ali eto, hrvatska policija je bila problem. Ista ona policija kojoj su građani Vukovara nosili kolače.
I nije to bilo jedina nelogičnost.
Primjerice, Milanović je zvao stožeraše u Zagreb, što su oni grubo odbili. Pa je onda on došao u Vukovar, na pregovore s onima s kojima je tvrdio da pregovora nema.
Što je Stožer?
Zatim je ministar Arsen Bauk upozorio kako "u pravnom poretku Republike Hrvatske ne postoji pravna osoba 'Stožer za obranu hrvatskog Vukovara', ni kao udruga, zaklada, fondacija, ni kao politička stranka ili zajednica", te je stoga s takvim tijelom teško bilo što dogovarati, da bi onda iz Ministarstva branitelja tom istom stožeru bio upućen službeni poziv na sastanak.
Nije tu baš jasno tko tu s kim pregovara i o čemu.
Osim što se može naslutiti da smo došli do voluntarističkog pristupa poštivanju zakona. Vidjeli smo da čak ni policija nije bila smetnja uklanjanju ploča, skidali su ih čak i sami policajci - koje se nakon toga nosilo na rukama i proglašavalo herojima - a sada se poštivanje zakona uvjetuje odlaskom policije s barikada.
Kao da ta ista policija zapravo potiče na kršenje zakona. Umjesto da se prisjetimo kako se policija pojavila tek kad su neredi počeli.
I uostalom, to je hrvatska policija, u hrvatskom Vukovaru, s hrvatskim grbom i bez ijednog ćiriličnog slovca na odori. Kome sad ona smeta?
Ali dobro, možda cijeli ovaj teatar apsurda, gdje se jedni prave da pritišću, a drugi da popuštaju, možda urodi plodom pa se situacija u Vukovaru doista smiri. Možda policija ode, a možda ploče ostanu. Samo, tko će onda dati suvislo obrazloženje zašto je sve to počelo? I čemu je služilo?