Ovih dana spoznat ćemo budućnost hrvatskog reprezentativnog nogometa. Upravo tako možemo nazvati svjetsku smotru reprezentacija do 20 godina u Turskoj. Izabranici Dinka Jeličića u skupini su s Urugvajem, Uzbekistanom i Novim Zelandom, a ciljaju na jedno od prva dva mjesta, dakle na prolaz u eliminacijski dio prvenstva. 

I štogod da se zbilo u Turskoj, valja biti jasno, sam odlazak na Svjetsko prvenstvo silan je uspjeh koji nam daje nadu da će i A reprezentacija danas-sutra isto biti konkurentna. Drugim riječima, uspijevat će izboriti velika natjecanja (EP i SP) od kojih naš reprezentativni nogomet, pa i Savez, živi.

Zarađujući novac od plasmana na velike priredbe, afirmirajući igrače čija se tržišna cijena penje u visine, hrvatski nogomet već živi 20-ak godina. Unatoč dva kiksa, neodlasku na EP 2000. u Belgiji i Nizozemskoj i na SP 2010. u Južnoj Africi, hrvatska reprezentacija je od svog osnutka do danas zauzela izvrsno mjesto u hijerarhiji svjetskog nogometa. Pustimo sada renking koji je donedavno tvrdio da je Hrvatska 4. momčad svijeta, napumpan i s prijateljskim utakmicama, ali da naša reprezentacija pripada gornjem kvalitativnom domu svjetskog nogometa - stoji!

I sve se to iznjedrilo iz mahom dosadnog i nezanimljivog hrvatskog prvenstva u kojem ipak stasaju veliki talenti, koji tržišnom liberalizacijom praktički u pelenama odlaze u inozemne klubove. Tamo većina sazrijeva i postaje neizbježan kadar A reprezentacija.

Novi sustav prvenstva, četverokružni s 10 klubova, promoviran za nastupajuću sezonu, morao bi tim mladim igračima koji su napunili naše prvoligaške klubove, omogućiti više jakih, teških utakmica i još brže igračko sazrijevanje. S tim da se, nažalost, moramo pomiriti s odlascima onim najboljih tek kada se prvi puta obriju.

Tržište nema milosti prema mladosti, uzima što valja, ne dira ono što ne valja. Međutim, kada se naš nogomet prilagodi takvom tržištu, poslužimo se frazom iz gospodarstva, posve se okrene izvozu, to ne znači da će reprezentacija patiti. Naprotiv, i dalje će biti akumulirana s našim igračima iz inozemnih klubova. A nama će ostati da gledamo nacionalno prvenstvo poletaraca koji već gledaju kako "pobjeći". S time da ćemo najbolje Hrvate gledati u prijenosima i snimkama eurovizijske televizijske razmjene.

Budu li Hrvati dobri na svjetskoj smotri u Turskoj, pola reprezentacije će, vidjet ćete, odlepršati van. I iz te kože ne možemo.