Afera Brodosplit bila je prva velika korupcijska afera HDZ-a. Afera Kamioni bila je druga.
Upravo na ovim slučajevima oporbeni SDP godinama je bazirao svoje napade na Sanaderov HDZ.
Sada su obje optužnice (privremeno) pale na sudu: bivši ministar obrane Berislav Rončević nedavno je pravomoćno oslobođen na Vrhovnom sudu zbog nabavke vojnih kamiona 2005. godine, a ovoga tjedna akteri afere Brodosplit nepravomoćno su oslobođeni optužbe za pranje novca u tom brodogradilištu.
Naravno, nije još kasno da se Drago Maček, Goran Vukasović, Ante Luetić i ostali vrate na ponovno suđenje ako Vrhovni sud sruši oslobađajuću presudu splitskog Županijskog suda, ali kako sada stvari stoje, čini se da je HDZ u ovim predmetima doista bio čist kao suza.
Nema namještanja natječaja, pranja novca, izvlačenja novca na strane račune, nema zloupotrebe položaja, nema političke ruke u svemu ovome.
Proživjeli pakao
"Pravo je pitanje kako je moglo doći do ovog postupka", pitao se jučer Anto Nobilo, odvjetnik prvooptuženog Drage Mačeka. "Tužiteljstvo je sasvim nepotrebno forsiralo postupak koji je trajao sedam godina. Mediji su u tom periodu objavili 3300 negativno intoniranih tekstova. Ovi ljudi proživjeli su pravi pakao".
Ali 4,7 milijuna dolara koji su nestali iz brodogradilišta i dalje nema. Dok su oporbeni zaključci saborskog Povjerenstva za nabavu vojnih kamiona ostali visjeti u zraku.
Što nam zapravo govore ove presude?
Je li doista riječ o samovolji Državnog odvjetništva na čelu s Mladenom Bajićem koje je pod svaku cijenu guralo unaprijed izgubljene slučajeve? Radi li se ovdje o nesposobnosti Mladena Bajića da pred sud donese čvrste i nepobitne dokaze, a ne samo izjave raznih pokajnika?
Leži li problem u najgorem pravosuđu u Europskoj uniji?
Ili je pak sve to bilo samo oporbeno blaćenje vladajućeg HDZ-a, koji se iz oba slučaja izvukao neokrznut?
Nakon što je afera Brodosplit izbila u javnost, u HDZ-u je nastala prava panika. Ivo Sanader je svog prijatelja Sinišu Poljaka na brzinu smijenio iz Nadzornog odbora Brodosplita, poslije je govorio da mu Poljak uopće nije prijatelj, afera se razvlačila godinama tijekom kojih je tadašnji predsjednik Nadzornog odbora Branko Vukelić čak zaradio novčanu nagradu za dobro obavljanje posla.
Ispuhao se balon
Godinama se odugovlačilo s rješavanjem slučaja koji je u Bajićeve ruke dospio na traženje austrijskog pravosuđa, da bi sada splitski sud proglasio sve aktere nevinima. Ispuhao se balon.
Kao što se ispuhao i balon oko Rončevićeve uloge u aferi Kamioni, slučaja koji se našao i pred Europskom komisijom kao dokaz odlučnosti hrvatskog pravosuđa da procesuira sve korupcijske afere. Odlučnosti, ne i sposobnosti.
Jasno, nije da nam danas nedostaju ti slučajevi, pored svih ovih Sanaderovih presuda i nepravomoćne presude protiv HDZ-a u slučaju Fimi media. No ipak, ove dvije presude otvaraju neka pitanja, poništavaju neke zaključke, mijenjaju ustaljene predodžbe.
Ili je možda sve ovo posve očekivano?
Iz današnje perspektive, gotovo devet godina nakon izbijanja afere Brodosplit i afere Kamioni, zvuči nestvarno da su Sanader i HDZ bili krivi za sve, osim za ova dva temeljna korupcijska slučaja. Zvuči nevjerojatno da u svemu ovome nije bilo nikakvog kriminala, da su se posve slučajno namještali natječaji u MORH-u i sasvim slučajno dogovarali štetni poslovi u Brodosplitu.
Premda, ruku na srce, ne bi zvučao nevjerojatno zaključak da hrvatsko pravosuđe nije bilo sposobno sve to procesuirati. Ipak se radi o trećem najgore ocijenjenom pravosuđu u Europskoj uniji.
A ni Mladen Bajić nije baš bio u formi.
Tko je kriv? Zeko je kriv
I postavlja se pitanje što bi sada javnost trebala misliti o svemu ovome? Da je HDZ u ovim slučajevima zaista bio nepravedno oklevetan? Da je SDP uz pomoć Stipe Mesića podmetao svojim protivnicima? Da su policija i tužitelji loše napravili svoj posao? Da su sudovi presudili u korist HDZ-a?
Ili da je sve ovo bio ružan san?
Tko zna, možda se radi o tome da je ove nekad stožerne HDZ-ove afere, predvodnice i perjanice Sanaderove zločinačke organizacije, naprosto pregazilo vrijeme. Koga je danas briga za deset godina stare priče, kad je Bajić uspio udariti u glavu, direktno na Ivu Sanadera i HDZ. Koga briga za nekakvog Rončevića i Bačića, za "krivog" Mačeka, za Vukasovića i Luetića, kad imamo na optuženičkoj klupi glavne političke aktere.
Naravno, pod uvjetom da i njihove presude sutra ne padnu na Vrhovnom sudu.
A onda ćemo se vjerojatno vratiti na famozno bojanje tunela. Za to uvijek imamo vremena.