Baš dobro da je Zdravko Mamić došao jučer na prosvjed pred Ministarstvom branitelja.
Bila je to dobra prilika da i osobno uruči nadležnom ministru Predragu Matiću pritužbu zbog činjenice da se njegovo ime nije našlo u Registru branitelja. Pa da se jednom zauvijek ispravi i ta povijesna nepravda.
I baš je dobro da je Zdravko Mamić došao izraziti podršku hrvatskim braniteljima koji su na transparentu oglasili kako se bore protiv Jugoslavena.
Pa da im iz prve ruke natenane objasni kako pati za Jugoslavijom koja je za njega bila "najljepša država na svijetu", da s njima podijeli dilemu tko mu je draži, Zvezda ili Partizan, pa možda im i otpjeva navijačke pjesme Zvezde i Partizana kojima se onomad hvalio.
Bilo bi to baš prikladno.
Čemu tako dugo?
Samo nije jasno zbog čega je Zdravko Mamić čekao gotovo mjesec dana da se pojavi u Savskoj i pruži podršku braniteljima koji tamo kampiraju u šatoru.
Možda je čekao da oni krenu prvi u juriš i obave koliko se može, pa će im se on već pridružiti kad zapnu.
A zapeli su.
Zapeli su toliko da im ni Zdravko Mamić neće pomoći. Ni sa svojim igračima, ni sa svojim pokličima "Živjeli branitelji!", ni sa zakletvom "Nikada vas nećemo zatajiti ni izdati".
Štoviše, dodatno će izgubiti simpatije javnosti i pokazati koliko su očajni da im jedan Zdravko Mamić mora dolaziti izražavati podršku.
Jasno je zbog čega je njemu bilo bitno da se tamo pojavi: da amortizira bijes navijača, da se skloni pred kritičarima pod braniteljski šator, da se pokaže dobrim domoljubom i zaradi poneku pozitivnu naslovnicu.
Ali braniteljima to doista nije trebalo.
Medijsko iživljavanje
Osim da na ovaj način podsjete javnost kako su još uvijek tamo, kako još uvijek nešto traže, kako to još uvijek nisu dobili, a sve je izvjesnije da još neko vrijeme ni neće. Još gore, zbog činjenice da ih je pohodio upravo Mamić, jedan skup za koji su uporno tvrdili da je dostojanstven, pretvorili su u poligon za medijsko iživljavanje šefa Dinama, za njegovo pokazivanje i reklamiranje.
Ne samo da im Mamićeva podrška neće pomoći, nego će im još dodatno odmoći. Ako su se trudili izgledati ozbiljno, Mamić im je poništio taj trud.
No ako su željeli da netko na njih još malo obrati pažnju, onda nisu mogli poželjeti boljeg gosta u šatoru.
Nekoga s kim će razmijeniti iskustva o Jugoslaviji i Jugoslavenima, netko s kime će evocirati uspomene na braniteljske dane, netko kome će se požaliti na neimaštinu, krizu, siromaštvo, nebrigu države i zanemarivanje od strane institucija.
Zdravko Mamić zna sve o tome.
I stoga je stvarno šteta što nije iskoristio priliku pa se napokon upisao u Registar branitelja. Bilo bi to najmanje što bi ova država mogla učiniti za njega.