"Ovo je apsolutno sramoćenje hrvatskih branitelja", požalio se sinoć Miodrag Demo, predsjednik saborskog Odbora za branitelje.
Razočarano je, pa i rezignirano, komentirao odustajanje Milijana Brkića od izbora za ministra branitelja nakon što je dobio odbijenicu premijera i Mosta, dok je ostalih devet kandidata nastavilo put u sedmi tjedan izbora ministra.
Ovo možda jest sramoćenje hrvatskih branitelja, ali niti je "apsolutno", niti je prvo.
Veće je sramoćenje bio izbor Mije Crnoje za ministra. Osobe bez točne adrese, sa sumnjivim braniteljskim kreditom i poništenim općim invaliditetom. A još bi veće sramoćenje bio izbor Milijana Brkića za ministra. Ne samo osobe bez diplome, već osobe s plagiranom diplomom. I još gorim političkim ispadima.
Dakle, kad se govori o sramoćenju, onda ono nije rezervirano samo za branitelje.
Sramota kao paradigma
Ovdje se radi o sramoćenju Vlade. I opet, ne samo na pitanju izbora ministra branitelja što je samo još jedna od neuralgičnih točaka ove vlasti, već je riječ o paradigmi koja prati djelovanje ekipe iz Banskih dvora.
Onda kad ne ponudi skandalozno kadrovsko rješenje, Vlada dokazuje da ne može ponuditi niti jedno.
I ne samo da sedam tjedana ne može dati ministra branitelja, već je prepisala proračun bivše, navodno "najgore Vlade u hrvatskoj povijesti", raspravu o reformama svela je na natezanje o subvencioniranom prijevozu učenika, reformske poteze svela na kadrovske čistke, dok je pad kreditnog rejtinga poništio glavni, a možda i jedini zadatak premijera Tihomira Oreškovića.
Vladajuća koalicija lomi se na svakom drugom glasanju u Hrvatskom saboru, a svaki kadrovski ili zakonski prijedlog, pa čak i obična rasprava ili usvajanje izvjeća, nosi sa sobom rizik pada Vlade.
Branitelji su, dakle, tek jedna "reckica" na sve dužem registru sramoćenja ove Vlade.
Posrnuli HDZ
Ovdje se radi i o sramoćenju HDZ-a i Tomislava Karamarka, pa i Milijana Brkića.
Najveća stranka u vladajućoj koaliciji, stranka koja je stvorila Hrvatsku, svojata Hrvatsku i spašava Hrvatsku, ne može postaviti svog čovjeka na čelo resora koji joj pripada, a da se to na koncu ne pretvori u skandal. HDZ se sveo na posrnulog Golijata kojeg koalicijski David udara praćkom tamo gdje najviše boli. HDZ je htio dominirati u vlasti, a sada izgleda kako jedva uspijeva preživjeti.
Tomislavu Karamarku ne polazi za rukom postaviti u Vladu dvije vodeće osobe u stranci: nakon Josipe Rimac sad je odbijen i Milijan Brkić, a ministarski "leš" Mije Crnoje već davno se ohladio.
Prije tjedan dana Karamarko je poručivao da HDZ ima samo jednog kandidata, Milijana Brkića, i da će samo za njega dići ruku u Saboru. Sada je Brkić odustao, neki kažu i spasio se još goreg sramoćenja i eliminacije u vrhu stranke, a Karamarko doživio još jedan javni poraz. Nakon što je, navodno, htio Brkića izložiti još većoj sramoti.
A kad ga već ne sramote Orešković i Božo Petrov, Karamarko se sramoti preko svojih ministara i svojih radikalnih jataka iz Domoljubne koalicije koji uz njegov blagoslov pretvaraju ovu zemlju u ksenofobnu i rasističku sramotu.
Sramoćenja, dakle, ovdje ima na previše razina.
Sramoćenje neradom
Čak i Branko Borković, jedan u plejadi kandidata za ministra branitelja, danas poručuje kako nas "ova Vlada sramoti svojim neradom".
A sramoti se i država u očima međunarodnih promatrača koji se zgražaju nad profašističkim porukama koje dolaze iz redova vlasti i od predstavnika ove vlasti. Poput subotnjeg izljeva govora mržnje na skupu pravaša ili porukama Milijana Brkića da Milorad Pupovac može "otići tamo gdje neće biti ugrožen".
Kamo sreće da se ovdje radi samo o sramoćenju hrvatskih branitelja. Oni su na to već navikli, od šatoraša pa sve do Crnoje.
Ovdje je sramoćenje podignuto na razinu vlasti, od Pantovčaka do obje strane Markova trga. A oni koji, poput Mosta, tvrde kako nas u koaliciji s HDZ-om žele poštedjeti još veće sramote, svojim djelovanjem možda ne podubljuju, ali zato sigurno produljuju ovu agoniju.
Sve to je i njihova sramota.
A branitelji, ako su osramoćeni, uvijek mogu krenuti u pohod na Banske dvore. Činili su to i zbog manjih stvari.