Već u izbornoj noći, a najkasnije dva dana nakon izbora, Most je imao popis reformi. On je njihov uvjet za podržavanje bilo SDP-ove ili HDZ-ove manjinske vlade. S tim popisom idu na sastanke s jednima pa s drugima. Nakon toga ponovno odlučuju i nastavljaju pregovore. I tako krug po krug do konačne odluke: podržat ćemo jedne ili druge jer su pristali na točno određene uvjete i u određenom vremenu moraju ih provesti. Bez toga Vlada pada. Ako niti jedna strana ne pristane na taj minimum, idemo na nove izbore.

Taj scenarij je bio očekivan od novih zvijezda na hrvatskom političkom nebu. Rekli su da neće koalirati, ali manjinsku Vladu nisu isključili. Njihovi birači su očekivali da će natjerati bilo koju od dominantnih stranaka na promjene. Šest dana nakon izbora ne samo da nema niti R od popisa reformi nego je sve krenulo u potpuno drugom pravcu.

Mostovci su uspjehom ostali iznenađeni. Nisu imali niti zajednički dogovor što reći javnosti, a kamoli paket za pregovore. Stvar je počela pucati s Dragom Prgometom, a čini se da će pucati i dalje. Prije izbora Božo Petrov je govorio da će SDP i HDZ radije koalirati jedni s drugima nego prihvatiti njihove reforme. Sad je okrenuo ploču. Svoje reforme ne nudi iako su im i HDZ i SDP spremni dati što god požele. 

Sad Most želi da se ujedine SDP i HDZ ili će isprovocirati nove izbore. Na tome Petrov inzistira a da nije ponudio bilo koji uvjet. Veliki je to preokret, koji se čini kao alibi za izlaz iz neočekivane izborne pobjede. Ako ostali mostovci ostanu iza tog stava Bože Petrova, uskoro ćemo opet na birališta. Na njima Most sigurno neće uspjeti ponoviti ovako dobar rezultat. Trebali su se puno bolje pripremiti. Ovako su zakopali i sebe, ali i svu nadu koju su birači polagali u njih.