Kad Andrej Plenković želi onako malo razljutiti Kolindu Grabar Kitarović, netko njegov spomene ministra obrane Damira Krstičevića kao HDZ-ova predsjedničkoga kandidata. Ovo od nekidan nije prvi put, ali je prvi put da ministar obrane Krstičević izravno poručuje da nije baš za političara općeg smjera. Izdaleka gledajući, ta bi Krstičevićeva izjava trebala, dakle, umiriti predsjednicu, pojačati dojam da HDZ stoji iza politike kontinuiteta: isti predsjednički kandidat za drugi mandat na Pantovčaku.

No ne bi se reklo da Kolindini stratezi iz anketa o tome baš vjeruju premijeru Plenkoviću i da ih je umirio staloženi Krstičevićev istup. Tako je i Kolinda, prije prošlih izbora, Ivu Josipovića u oči gledala i rekla da joj ne pada na pamet kandidirati se protiv njega. Ako se dobro sjećam, to je Josipović, kao u povjerenju, ispričao jednom uglednom političkom komentatoru. He, kako ga je život grubo i zasluženo demantirao. Brutalna je istina da Josipović, nakon prvog mandata, nije zaslužio drugi. Htio je da mu ga glasači poklone. Vodio je smušenu i redikuloznu kampanju. Dijelom mu je pomogao Krešimir Macan, koji sad savjetuje Plenkija. Ali teško da mu je to bila referenca.

Kolinda Grabar Kitarović je satrala bezbojnog Josipovića jer je željela, pošto poto, biti kraljica na Pantovčaku. To se vidjelo iz aviona, a Josipović je glasače vabio ustavnim promjenama koje nitko nije razumio. Ono što može utješiti profesora prava jest činjenica da ovaj Kolindin mandat jako nalikuje na njegov. Isprazno, somnambulno, politički nevažno i u nekim trenucima gotovo pa tragično za naciju i zdrav razum.