Očekivano? Neočekivano? Uglavnom, Hrvatska je dobila dva NBA igrača (Rudeža i Bogdanovića) nakon četiri i pol godine pauze poslije povratka Ukića u Europu. Dogodilo se to netom prije nego što će Fiba pokušati izbaciti Cibonu iz svih međunarodnih natjecanja, prije nego što će Vlada dati jamstva za organizaciju Eurobasketa, taman nekako paralelno s okončanjem predstečajne nagodbe Zadra i početkom reprezentativnih priprema za Svjetsko prvenstvo.

Košarka piše priče, samo što te priče malo koga zanimaju. A i teško ih je iskoordinirati. Držimo se stoga Bogdanovića, čiji je odlazak u Netse postao vrlo izvjestan onog trenutka kad se tijekom sezone zahvalio na produljenju ugovora, čiju visinu nitko u Europi nije mogao ni želio “mečirati”, a Bojan je drugi dio sezone odigrao nestabilnije nego prvi.

Fener je potpisao drugog Bogdanovića na istoj poziciji, Bogdana, (i) kako bi trener Željko Obradović pomogao svojem bivšem klubu Partizanu odštetom od više od milijun eura.

Tko se sad sjeća Velimira Perasovića koji je u Ciboni revitalizirao Bogdanovićevu karijeru nakon margina u Reala, a eventualnim stečajem Cibone ostat će bez novca za posao odrađen pod Tornjem. Ili Danka Cvjetićanina, koordinatora europskog skautinga Netsa, sigurno ključne osobe u draftiranju Bogdanovića prije tri godine, koji o tome ne želi (ili ne smije) govoriti? Kad plešu milijuni, sjećanja nisu baš najjasnija.

Što Bojana čeka u Netsima? Gledanje u leđa Joeu Johnsonu, trećem najplaćenijem igraču lige ukupno, “druzja” Kirilenko i Karašev pod direktnim patronatom gazde Prokhorova, “zemo” iz Mostara Teletović, za sada i Alan Anderson, čovjek koji je kod Perasa imao sva prava kad ih Bojan (još) nije imao. Hm, red je dugačak...

Ali šuštanje deset milijuna Georgea Washingtona skraćuje čekanje.