Moguće da nikad prvi čovjek nekog nogometnog saveza izbornika nije napao tako brzo nakon imenovanja kao što je Mamić napao Kovača. I to ne zato što reprezentacija loše igra, ne nakon jedne ili više loših utakmica ili poraza, nego prije samog Svjetskog prvenstva, kad i momčadi i izborniku iznad svega treba mir.

Jednostavno je. Kad se okupilo aktualno vodstvo 24sata, odredili smo da ni jedan tekst ne smije izgledati kao da ga je napisao ili “izdiktirao” Mamić (ili premijer, predsjednik, tko već). Rezultate na tržištu znamo. I sad, pitanje je koliko su Kovač, i brat također, i momčad i svi oko momčadi mentalno snažni. Da, svi se nadamo da su u stanju zanemariti bilo kakva uznemiravanja. Ali dobra je oklada da će narod, što više Mamić na Kovača bude šizio, Kovača više voljeti.

Kovač živi u Salzburgu. Pa što onda? Nisu li svi koji su odlučivali o njegovu imenovanju znali i gdje živi i gdje bi mogao živjeti? Prihvatio bi ponudu Bayerna ili Herthe? Pa što onda? Tko ne bi prihvatio ponudu Bayerna? Zar je zabranjeno prihvatiti ponudu za posao? Zar radnik u nekom poljoprivrednom kombinatu ne smije prijeći u drugi kombinat ili promijeniti zanimanje?

A na kraju, što su to Boban, Prosinečki i ostali dali hrvatskom nogometu? Auuuuu. To bih drukčije pitao. Što je to Hrvatski nogometni savez učinio da pripremi teren da Boban, Prosinečki i ostali hrvatskoj djeci – prvenstveno hrvatskoj djeci, a onda tome što zovemo nogometom - daju sve što bi mogli? Prije koji tjedan prošao sam centrom Zagreba i vidio Bobana s prijateljima u društvu. Ma, izgleda kao iz Gibonnijeve pjesme - on je čovjek koji nema briga. Onako, doslovce refleksno sam pomislio, pa kako bi taj čovjek izgledao nakon nekoliko mjeseci ili godina valjanja u hrvatskom nogometu? Smatram da hrvatski nogomet vapi za Bobanom, Prosinečkim i ostalima, i to ne u kancelarijama, nego na svim mjestima gdje su oni kao djeca postajali Boban i Prosinečki. Ali je li ih tko zvao? Ima nešto dobro u svemu. Prije ili poslije, Boban i Prosinečki bit će gdje trebaju biti.