Zapravo, jača liga treba Rijeci. Benku, Močiniću, Tomečaku... Dakle, nakon Dinama i Hajduka, koji će, ma u kakvim problemima bio, uvijek biti Hajduk, konačno imamo i treći klub kojemu bi jača liga od naše mogla trebati dugoročno, a ne samo na sezonu ili dvije.

Što se odlazaka najboljih u inozemstvo tiče, valjda svi navijači imaju faze. Sviklost na odlaske vjerojatno smjenjuju nemoćni gnjev, tuga, nada, i tako u krug. Svako malo taman se nečemu imaju radovati, a onda najbolji odlazi. I to je uspjeh ne ode li iz manjeg našeg kluba prvo u Dinamo pa onda u inozemstvo nego izravno u neki klub iz liga “petice”, ili makar u Belgiju.

Dugogodišnji sam pobornik “ex Yu lige”. To jest, bio sam dok je ta liga imala smisla, dok su hrvatski klubovi, natječući se s ravnopravnim ili bar donekle ravnopravnim “komšijama”, mogli napredovati. Tad je u ime europskih snova, proljeća u Europi, ili poneke pobjede protiv bitno jačega, imalo smisla istrpjeti malo jača osiguranja utakmica. Sad više nema, i mislim da bi liga bivše Jugoslavije bila promašaj u svakom smislu. No negdje u Europi mora postojati nekoliko klubova koji bi imali interesa igrati s Dinamom, Hajdukom, Rijekom i možda s još jednim ili dva hrvatska kluba.

Negdje mora postojati stadion zbog kojeg bi i Badelj i Benko sami poželjeli na koju godinu odgoditi odlazak. Ili bi gazda kluba imao jače karte u rukama da ih pritisne, da im ne dopusti otići, ma kako ovi bili nezadovoljni. U redu, neka Kovačići idu i premladi, neka još deset Vučevića nastrada u Barceloni, ali bilo bi u redu poraditi na zadržavanju solidnih klupskih igrača. Benkovo sazrijevanje samo izgleda kao nova poteškoća za nacionalni nogomet, no rekao bih da je to prilika. Treba srušiti kompleks manje vrijednosti i zaigrati veću igru.