Gledajući Lovrena u Liverpoolu ili želiš da napravi karijerčinu ili mu nikako ne možeš oprostiti što je uspio, a ti nisi. Ako je Gerrard o njemu izgovorio rečenicu, ma što rekao, to je uspjeh. Sve iznad toga je blisko trijumfu, velikom uspjehu. E, sad, kad smo to riješili, ovi što uživaju u Lovrenovim nevoljama neka i dalje uživaju gledajući se u ogledalu.

Sreo sam ga dok je još ‘lijepio tuđe postere po zidovima’, a ja sam uređivao magazin u kojemu je te postere mogao nabaviti. Od djece se uvijek može učiti. Naučio sam da nakon deset objavljivanja Ronaldinha dobiješ jedan jedini prigovor da nije li više dosta, a kad ga jedanaesti put ne objaviš, djeca te zatrpaju prigovorima zašto nema Ronaldinha.

Pitao sam klince kakve novine bi htjeli i rekli su mi. Na tren su klinci utihnuli, a Lovren je pitao zašto sam Kranjčara stavio u momčad mjeseca. Iz dna duše rekoh mu da sam svjestan da on ne spada u 11 najboljih na svijetu tog mjeseca, ali da je to mala sudačka pomoć domaćem nogometu. Mladac me je pitao da gdje mi je pamet bila. Od te epizode pameti je bilo više. Možda je vrijeme da vratim uslugu. Lovren je jedan u ipak preglednom nizu klinaca koji su skoro dosanjali (nije da nema što osvojiti) i sad su na zidu.

Zapravo, na ekranu, sad neka druga djeca pitaju urednike da gdje im je pamet bila kad su o njima napisali lijepu rečenicu ili pitaju menadžere gdje im je pamet bila kad su ih za koliko već milijuna dovodili u klub. Takva je igra, okrutna. Kladim se na Lovrena. I dok je rastao u Lyonu, kladio sam se na njega. Dvadeset i više godina svakodnevnog promatranja sličnih sudbina sigurno nije jamstvo nepogrešivosti.

No... Lijepeći postere na zidove klinci ne maštaju kako će se goli kupati na bazenima, dok će ih fotografi snimati iz grmlja. Eto, kladim se da će Lovren, vrati li se klincu koji je bio posvećen nogometu, i samo nogometu, svladati prepreke s kojima se sad suočava kao da ih nema. Može i s bazenom, ali lakše je ne stavljaš li si sam teret na leđa.