HDZ je digao ruke od Uljanika.
Prvo je, upravo na dan kad su raspisani europski izbori, pohapsio sve direktore, da bi potom odustao od restrukturiranja. Svi se spremaju za stečaj. Ministar Marko Pavić već šalje radnike na burzu.
Odluka se mnogima - iako ne svima - čini utemeljenom i logičnom. Država više ne može utrpavati milijarde u crnu rupu brodogradnje, pa makar u firmu u čijem vlasništvu država participira.
Kapitalizam je, reklo bi se, na velika vrata ušao u Banske dvore.
No, bi li se HDZ-ova vlada ovako ponašala s propalom firmom u nekoj od njihovih županija? Bi li slao brodogradilište u stečaj u nekoj od svojih izbornih utvrda? Bi li u predizbornoj kampanji slao radnike na burzu u nekoj od županija gdje računa na glasove?
Na ovo pitanje nećemo dobiti odgovor, ali ga svejedno vrijedi postaviti.
IDS-ov problem
Istra je od pamtivijeka terra incognita za HDZ, Uljanik je proglašen IDS-ovim resorom, u ruke IDS-a i Istarske županije sada je ubačen vrući ekonomski, socijalni, politički i predizborni krumpir.
Bi li se HDZ tako odnosio i prema nekakvom "Uljaniku" u Dalmaciji ili možda Slavoniji?
Kad je propadao Agrokor, HDZ je krenuo u očajničko spašavanje tvrtke pod obrazloženjem da bi bez njega propala cijela Slavonija. A zna se tko vlada u Slavoniji.
"Uljanik je privatna kompanija", direktan je ministar Pavić. Agrokor je također bio privatna kompanija, "privatnija" od Uljanika u kojem država ima četvrtinu vlasničkog udjela. Pa se od stečaja Agrokora bježalo kao od nekakvog uroka.
Dapače, Plenković se i danas hvali činjenicom da je u Agrokoru izbjegnut stečaj. Sada mu malo fali da se pohvali stečajem Uljanika.
Glasači na burzi
Možemo, dakle, samo zamisliti kako bi Plenkovićev HDZ ušao u izbornu kampanju tako što bi slao tisuće radnika na burzu u nekim dijelovima Hrvatske gdje bi ti radnici i njihove obitelji trebali glasati za HDZ.
Na Puli je mnogo lakše trenirati štedljivost, racionalnost i kapitalizam. Puno je lakše čuvati državnu blagajnu od propalih milijardi na primjeru županije kojoj HDZ politički ne može ni primirisati, ali zato može napakostiti političkoj konkurenciji.
Jutarnji list ovih je dana objavio iznose jamstava koje su četiri zadnje Vlade dale Uljaniku. HDZ-ove vlade, od Kosoričine do Plenkovićeve, dale su 1,4 milijarde kuna. Vlada Zorana Milanovića dala je duplo više, 2,8 milijardi, i to u doba kad je ministar gospodarstva bio sadašnji glavni koalicijski partner HDZ-a Ivan Vrdoljak.
Koji se danas hvali da je time bio "odgovoran što su za vrijeme njegova mandata deseci tisuća radnika imali plaće, nisu štrajkali, imali su šansu za uspjeh u restrukturiranju". I kad su HNS-ovci sjedili u Upravi.
Bi li se to danas govorilo da je Uljanik pao u HDZ-ovo dvorište?
Odnosno, bi li se ovako postupalo s Uljanikom da je IDS kojim slučajem koalicijski partner u vladi Andreja Plenkovića?
Brusi principe na Istri
Puno se govori o kriminalu u Uljaniku, o lošem poslovanju, o propalim milijardama i novim milijardama koje bi trebalo ulupati u tu kompaniju. A restrukturiranje izgleda kao sentimentalni, populistički izlaz za gospodarsku granu u propadanju i za radnike pred propašću. Od toga se naprosto više ne može živjeti.
Međutim, sve je to priča o HDZ-ovoj vladavini zadnjih trideset godina.
Pod njegovim nosom propadale su firme koje su poharali njihovi tajkuni, državnim novcem kupovao se socijalni mir kad god je to politički odgovaralo, štitilo se direktore i stranačke parazite, a gospodarska strategija bila je tek mantra za naivce.
Danas HDZ želi svemu tome, čak i principijelno, stati na kraj. A želi to učiniti na slučaju na kojem je HDZ-u najlakše brusiti te principe.
I svakako najbezbolnije.