Gradonačelnik Milan Bandić i bjegunac Zdravko Mamić. Stari frendovi koje vuče ista ideologija oko veza između novca, moći, utjecaja i politike. Mamić je već neko vrijeme na opravdanom izostanku i više ne pruža usluge zadovoljavanja manjih skupina mazohista koji su pratili njegove konferencije za javnost kad bi polulud pljucao po ljudima.

No ta gadljiva tradicija očito se nastavlja. Štafetu tog besmisla sad visoko nosi Milan Bandić. I to vrlo uspješno. Doista mu još samo malo fali pa će dosegnuti sve pojavne standarde koje je vrijedno postavio gospodin Zdravko Mamić, u međuvremenu nepravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu od šest i pol godina. Nju je, za sada, zamijenio povremenim ministriranjem u Međugorju i čestim susretima s rodbinom i prijateljima u Bosni i Hercegovini.

OK, znamo da se gradonačelnik metropole u šestome mandatu, Milan Bandić, između ostalog i počasni predsjednik Dinama, voli praviti važan na svojim presicama. On, naravno, nije žmigavac (to mu je omiljena poštapalica kad opisuje nekoga tko nije heroj kao on). Miki je najbolji, najveći, najpametniji, najpošteniji... Zagreb je svjetska metropola jer on tako želi, jer on ne spava i jer on samo radi. I sve to bude tako dok ne stigne pitanje koje mu poremeti tanku koncentraciju.

Onda krene vrijeđanje, omalovažavanje, cinizam. Ukratko, cirkus. Lakše mu je uvrijediti onoga tko ga pita nego pružiti suvisli odgovor. A žene pogotovo. Ta njegova mizoginija, zapravo, odlika je sitnih ljudi, žmigavaca. Bandić i njegova saborska ekipa plaćenika možda su korisni Plenkoviću i HDZ-u.

Ali su, u biti, perverzija izborne demokracije i neviđena uvreda biračima. Tip je dobio 76.000 glasova i jedan mandat na izborima. Sad ih ima 11. Kao da je dobio oko 160.000 glasova. A nije. To je prevara. Taman da mu rektor Boras, u ovoj sasvim naopakoj državi, udijeli počasni doktorat.